Smiljan Šimac
Smiljan Šimac (Osijek, 22. kolovoza 1942. — 29. siječnja 2022.), hrvatski pravnik, diplomat i visoki državni dužnosnik.[1]
Životopis
Rodio se je u Osijeku. U Zagrebu je maturirao na klasičnoj gimnaziji. U istom gradu nastavio je školovanje studirajući na Pravnom fakultetu na kojem diplomira 1964. godine. Stažirao je po sudovima u Zagrebu i položio pravosudni ispit. Završio je poslijediplomske studije komparativnog prava na Međunarodnom fakultetu za međunarodno i komparativno pravo (Pescara, Strasbourg), te visoke studije komparativnog prava (Torino), europski pravni studij na College of Europe (Bruges, Belgija), research fellow Američke misije pri Europskoj zajednici u Bruxellesu na temu American Business Corporations et la Société européenne. Okončavši ih, vratio se je u Hrvatsku gdje je tri godine bio asistentom na katedri Trgovačkog prava (ondašnje Privredno pravo) na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Završio je postdiplomski studij iz privrednog i međunarodnog prava, te Salzburški seminar o američkom pravu. Objavio je mnoštvo članaka i inih radova u domaćem stručnom tisku.[1] Kako mu je tijekom 1974. onemogućeno nastaviti raditi na svom fakultetu, prešao je u privredu te je 16 godina radio u Elektroprojektu (hrvatska konzultantsko-projektan tvrtka u području energetike i vodoprivrede) na pravnim i komercijalnim poslovima u tuzemstvu i inozemstvu. Iz tog vremena datira rad Građevinska regulativa čiji je suauktor. [1]
Padom komunizma i uspostavljanjem demokracije u Hrvatskoj angažirao se je u visokoj politici. Pomoćnikom ministra bio je od 1990. do 1992 u Ministarstvu turizma u području inoulaganja i selektivnih oblika turizma. Potom je prešao u Ministarstvo vanjskih poslova gdje je bio na istoj dužnosti, za područje europske bilaterale i multilaterale te izvaneuropske bilaterale. U tom je ministarstvu bio do 2009. godine. Unutar tog vremena u ratnim godinama od 1992. do 1995. bio je u veleposlanstvu u važnoj svjetskoj zemlji, Francuskoj.[1] Na mjesto veleposlanika u Francuskoj postavljen je 26. srpnja 1995. godine.[2] Uskoro je bio veleposlanikom i za Alžir od 7. travnja 1997.[3] godine. Na dužnosti veleposlanika u Francuskoj i Alžiru je ostao do 31. kolovoza 1999. godine.[4][5]
Trećesiječanjskom sječom kadrova nakon parlamentarnih izbora 2000. Vlada ga u travnju skida s položaja pomoćnika ministra, a predsjednik RH ga listopada iste godine miče s mjesta veleposlanika u Ministarstvu vanjskih poslova. Sljedećih pola godine bio je bez dodijeljene funkcije. Naposljetku je 2000. poslan na mjesto otpravnika poslova u veleposlanstvo u Maroku gdje je do 2002., zatim na isto radno mjesto u veleposlanstvo u Kanadi, a od 2004. do umirovljenja srpnja 2009. godine bio je opunomoćenik ministra u veleposlanstvu RH u Mađarskoj.[1]
2016. godine izabran je za predsjednika Hrvatskoga diplomatskog kluba.[1]
Izvori, referencije i bilješke
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Fenix Vijesti: HRT: U 80. godini preminuo Smiljan Šimac. Fenix-magazin. 29. siječnja 2022. Pristupljeno 5. travnja 2022.
- ↑ "Odluka kojom postavljam Smiljana Šimca za izvanrednog i opunomoćenog veleposlanika Republike Hrvatske u Francuskoj Republici, sa sjedištem u Parizu". Narodne novine (Narodne novine d.d.). https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1995_08_61_1111.html Pristupljeno 21. rujna 2018.
- ↑ "Odluka o postavljenju Smiljana Šimca za izvanrednog i opunomoćenog veleposlanika Republike Hrvatske u Alžirskoj Narodnoj Demokratskoj Republici (br. 38/1997.)". Narodne novine. https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1997_04_38_543.html Pristupljeno 21. rujna 2018.
- ↑ "Odluka o razrješenju Smiljana Šimca dužnosti izvanrednog i opunomoćenog veleposlanika Republike Hrvatske u Francuskoj Republici". Narodne novine (Narodne novine d.d.). https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1999_05_46_898.html Pristupljeno 21. rujna 2018.
- ↑ "Odluka o razrješenju Smiljana Šimca dužnosti izvanrednog i opunomoćenog veleposlanika Republike Hrvatske u Alžirskoj Narodnoj Demokratskoj Republici". Narodne novine. https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1999_05_46_897.html Pristupljeno 21. rujna 2018.