Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Smiljan Šimac

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Smiljan Šimac (Osijek, 22. kolovoza 1942.29. siječnja 2022.), hrvatski pravnik, diplomat i visoki državni dužnosnik.[1]

Životopis

Rodio se je u Osijeku. U Zagrebu je maturirao na klasičnoj gimnaziji. U istom gradu nastavio je školovanje studirajući na Pravnom fakultetu na kojem diplomira 1964. godine. Stažirao je po sudovima u Zagrebu i položio pravosudni ispit. Završio je poslijediplomske studije komparativnog prava na Međunarodnom fakultetu za međunarodno i komparativno pravo (Pescara, Strasbourg), te visoke studije komparativnog prava (Torino), europski pravni studij na College of Europe (Bruges, Belgija), research fellow Američke misije pri Europskoj zajednici u Bruxellesu na temu American Business Corporations et la Société européenne. Okončavši ih, vratio se je u Hrvatsku gdje je tri godine bio asistentom na katedri Trgovačkog prava (ondašnje Privredno pravo) na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Završio je postdiplomski studij iz privrednog i međunarodnog prava, te Salzburški seminar o američkom pravu. Objavio je mnoštvo članaka i inih radova u domaćem stručnom tisku.[1] Kako mu je tijekom 1974. onemogućeno nastaviti raditi na svom fakultetu, prešao je u privredu te je 16 godina radio u Elektroprojektu (hrvatska konzultantsko-projektan tvrtka u području energetike i vodoprivrede) na pravnim i komercijalnim poslovima u tuzemstvu i inozemstvu. Iz tog vremena datira rad Građevinska regulativa čiji je suauktor. [1]

Padom komunizma i uspostavljanjem demokracije u Hrvatskoj angažirao se je u visokoj politici. Pomoćnikom ministra bio je od 1990. do 1992 u Ministarstvu turizma u području inoulaganja i selektivnih oblika turizma. Potom je prešao u Ministarstvo vanjskih poslova gdje je bio na istoj dužnosti, za područje europske bilaterale i multilaterale te izvaneuropske bilaterale. U tom je ministarstvu bio do 2009. godine. Unutar tog vremena u ratnim godinama od 1992. do 1995. bio je u veleposlanstvu u važnoj svjetskoj zemlji, Francuskoj.[1] Na mjesto veleposlanika u Francuskoj postavljen je 26. srpnja 1995. godine.[2] Uskoro je bio veleposlanikom i za Alžir od 7. travnja 1997.[3] godine. Na dužnosti veleposlanika u Francuskoj i Alžiru je ostao do 31. kolovoza 1999. godine.[4][5]

Trećesiječanjskom sječom kadrova nakon parlamentarnih izbora 2000. Vlada ga u travnju skida s položaja pomoćnika ministra, a predsjednik RH ga listopada iste godine miče s mjesta veleposlanika u Ministarstvu vanjskih poslova. Sljedećih pola godine bio je bez dodijeljene funkcije. Naposljetku je 2000. poslan na mjesto otpravnika poslova u veleposlanstvo u Maroku gdje je do 2002., zatim na isto radno mjesto u veleposlanstvo u Kanadi, a od 2004. do umirovljenja srpnja 2009. godine bio je opunomoćenik ministra u veleposlanstvu RH u Mađarskoj.[1]

2016. godine izabran je za predsjednika Hrvatskoga diplomatskog kluba.[1]

Izvori, referencije i bilješke