Georgij Ruslanovič Gongadze (ukrajinski jezik: Георгій Русланович Ґонґадзе) je ukrajinski novinar gruzijskog podrijetla. Rođen je u gruzijskom glavnom gradu Tbilisiju 21. svibnja 1969. godine. Kao oštar novinarski kritičar ukrajinskog predsjednika Leonida Kučme, otet je, ubijen i pronađen obezglavljenog tijela u rujnu 2000. godine, no ne zna se točno mjesto i vrijeme smrti.[1] Njegovo je ubojstvo ubrzo postalo državnim skandalom i potaknulo je velike proteste ukrajinskih građana protiv tadašnje vlade i proruski orijentiranog predsjednika.
Novinarska karijera
Georgij Gongadze je bio uspješan politički novinar, prvo u rodnoj Gruziji, a zatim i u Ukrajini. U Kijevu je vodio vlastitu radijsku emisiju Prva runda s Georgijem Gongadzeom na postaji Kontinent. Svojim snažnim i nezavisnim političkim stavovima i izjavama privukao je pozornost Kučmina autoritarnog kabineta, te je dospio na 'crnu listu novinara'. U siječnju 2000. godine posjetio je New York, zajedno s još nekoliko kolega iz Ukrajine, i javno upozorio na gušenje novinarskih sloboda i prava na informiranje u svojoj zemlji.
U travnju 2000. Gongadze suosniva političku internetsku stranicu Ukrajinska pravda, na kojoj je otvoreno i argumentirano prozivao bogate državne 'oligarhe', kako je nazivao predsjednika Kučmu i njemu bliske, te neobjektivne medije u službi vlasti.
Dva mjeseca nakon osnutka Ukrajinske pravde uputio je otvoreno pismo glavnom državnom istražitelju, u kojem iznosi da njega i njegove suradnike tajna policija (Ukrajinska tajna služba) prati i maltretira zbog istraživanja jednog ubojstva na jugu Odese. Tri mjeseca kasnije, u rujnu, Gongadze je netragom nestao.
Nestanak i istraga
Georgij Gongadze nestao je 16. rujna, a njegov je slučaj odmah privukao pozornost javnosti i medija. Osamdeset novinara potpisalo je otvoreno pismo upućeno predsjedniku Kučmi, u kojemu traže hitno pokretanje istrage. Naročito su ogorčeni jer je, od osamostaljenja Ukrajine, već petero političkih novinara ubijeno, a ni u jednom slučaju nije pronađen krivac.[2] Oporbeni političar Grigorij Omelčenko nestanak je povezao s Gongadzeovim prethodnim primitkom dokumenata koji dokazuju korupcijske radnje na najvišim položajima, uključujući i predsjednički. Iako su i predsjednik i vlada pokrenuli zasebne istrage nestanka, nijedna nije urodila plodom.
Naposljetku je, 3. studenog 2000., u šumi izvan Kijeva pronađeno Gongadzeovo mrtvo tijelo, obezglavljeno i natopljeno kiselinom.
Skandal 'Tapegate' i međunarodna kriza
Zahvaljujući oporbenom političaru Oleksandru Morozu, na vidjelo su izašle tajne snimke koje, prema njegovu mišljenju, upućuju na Kučminu upletenost u ubojstvo. Kasnije se doznalo da je sporne kazete dobio od predsjednikova tjelohranitelja.
Predsjednik Leonid Kučma, šef predsjedničke administracije Volodimir Litvin i ministar unutarnjih poslova Jurij Kravčenko na snimkama razgovaraju o tome kako da ušutkaju Gongadzea, predlažući otmicu i deportaciju u Čečeniju. Međutim, ubojstvo se konkretno ne spominje, a i kvaliteta snimki je vrlo loša i umanjuje njihovu autentičnost. Afera oko snimki ubrzo postaje glavni politički skandal u zemlji. Kučma je odlučno zanijekao Morozove optužbe i zaprijetio mu tužbom za klevetu, no kasnije je priznao da je glas na snimkama stvarno njegov, ali da su rečenice uzete iz različitih govora i namjerno složene na takav način da mu se smjesti.
Čitava afera pretvorila se u međunarodnu krizu za ukrajinsku vladu: Europska unija izrazila je nezadovoljstvo službenom vladinom istragom, a OSCE (Organizacija za europsku sigurnost i suradnju) ukorio je vladu. Čak se govorkalo i o isključenju Ukrajine iz Vijeća Europe.
U veljači 2001. izbijaju masovne demonstracije u glavnom ukrajinskom gradu, Kijevu. Pritom se tražila Kučmina ostavka i raspuštanje drugih čelnika. Leonid Kučma je zatim i otpustio šefa tajne službe i šefa tjelohranitelja, ali je odbio sam se povući s mjesta predsjednika, a daljnje prosvjede policija je silom obustavila.
Prvoosumnjičeni za ubojstvo
U svibnju je slučaj ubojstva navodno riješen i pritom su uhićena dva huligana, pripadnika bande Kiklopi, koji su trebali na brzinu biti osuđeni na smrt. Međutim, oporba je bila protiv, a i glavni vladin istražitelj. Masovni su prosvjedi ponovno izbili u Kijevu u rujnu 2002. godine i ponovno se tražila Kučmina smjena, no i ovaj je put policija bila uspješnija.
Istražitelj okruga u kojem je nađeno Gongadzeovo truplo proglašen je krivim za krivotvorenje dokumenata i nemarno provođenje istrage te je osuđen na 2,5 godine zatvora, no odmah je pušten na slobodu zahvaljujući ukrajinskim zakonskim propisima o amnestiji zatvorenika.
U ljeto 2004. vlada je ustvrdila da je uhvaćeni gangster, poznat samo kao 'K', priznao ubojstvo, iako nije bilo stvarnih dokaza o priznanju, a uskoro je i ključni svjedok istrage umro od ozljeda kralježnice, najvjerojatnije zadobivenih u pritvoru.[3]
Istraga predsjednika Juščenka
Gongadzeovo je ubojstvo postalo i veliko pitanje na predsjedničkim izborima 2004. Prozapadni kandidat Viktor Juščenko obećao je riješiti slučaj ako postane predsjednikom, i doista je nakon izbora i Narančaste revolucije pokrenuo novu istragu s novim državnim istražiteljem. U proljeće 2005. Juščenko je javnosti objavio da je slučaj riješen i da su novinara zadavili uposlenici Ministarstva unutarnjih poslova, od kojih su trojica bili policajci. Oni su, navodno, oteli novinara i slučajno ga pogodili iz pištolja u glavu dok su ga posjedali u automobil. Da se metak ne bi kasnije mogao s njima povezati, odrezali su mu glavu, tvrde, te nakon toga polili mrtvo tijelo benzinom.[4]
Tri dana nakon Juščenkove objave bivši ministar unutarnjih poslova, Jurij Kravčenko, jedan od trojice sa sporne kasete, nađen je mrtav. Navodno se sam ubio iz pištolja, no postoje nagađanja o tome da je ubijen kako ne bi mogao svjedočiti na sudu o slučaju.
Dne 9. siječnja 2006. godine započelo je suđenje trojici policajaca za ubojstvo Georgija Gongadzea, a 15. ožujka 2008. proces je priveden kraju. Policajac Mikola Protasov osuđen je na 13 godina zatvora, a druga dvojica, Oleksandr Popovič i Valerij Kostenko, na dvanaest. Nitko nije optužen za naručivanje novinarove otmice i ubojstva.[5]
Povezani članci
Izvori
- ↑ Nestao ukrajinski novinar, BBC News, 19. rujna 2000.
- ↑ Udruga za zaštitu novinara (CPJ) od predsjednika Juščenka traži istragu niza ubojstava novinara te uspostavljanje medijskih sloboda, CPJ, siječanj 2005.
- ↑ 'Ubojica priznao' ubojstvo Gongadzea, BBC News, 21. lipnja 2004.
- ↑ Bivši šef obavještajne službe navodno sam zadavio Gongadzea, IFEX, 19. travnja 2005.
- ↑ Počinje suđenje trojici policajaca u Kijevu, BBC News, 9. siječnja 2006.
Vanjske poveznice
Na hrvatskom jeziku
- Kučmi sve bliže optužnica za ubojstvo, Nacional, 8. ožujka 2005.
- Opasno je biti novinar, Javno.com, 7. lipnja 2007.