Slavko Čamba
Slavko Čamba (Đurđevac, 31. kolovoza 1930. – 14. ožujka 2021.[1]), hrvatski emigrantski književnik, [2] pučki pjesnik i prozaik, sakupljač etnografskog blaga. Poeziju piše na đurđevečkom govoru, te crtice i pripovijesti iz đurđevečkog i emigrantskog života.[3]
Životopis[uredi]
Rodio se je u Đurđevcu. Do 1967. nije odlazio iz rodnog grada, osim kad je morao ići u vojsku i kad je zbog političkih razloga bio u zatvoru. Redovito je imao problema zbog političkih razloga. Sve do te godine glavna mu je okupacija bilo poljodjelstvo i skrb za obitelj. Iskazao je i sklonost književnosti i počeo je zapisivati. 1967. je emigrirao u Austriju. Završio je cvjećarsko-vrtlarski obrt u Schonbrunnu završava. Cvjećarstvom i vrtlarstvom bavio se sve do odlaska u mirovinu 1990. godine. Demokratizacija i pad komunizma omogućilo mu je da se nakon 22 godine političkog izbjeglištva vratio u rodni grad. Čambine pjesme i proza mogu se opisati kao naivna književnost samoukog pisca, zadahnutog desetljećima tuđine. Kaže da je počeo pisati u Austriji "silom prilika, posebice pod čežnjom za rodnim krajem i domovinom, u koju nisam smio poći 22 godine ... ", a pisanje mu je, veli, "sačuvalo snagu, strpljenje i Bogu hvala zdravlje".[2][3]
Čambina je etnografska zbirka poznata i spada u devet najvećih privatnih zbirki u Republici Hrvatskoj. Smještena je na njegovu gospodarskome imanju i otvorena je 2. srpnja 1999. godine. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske utvrdilo je da zbirka ima svojstvo kulturnoga dobra te ju je upisalo u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.[3]
Djela[uredi]
Objavio je knjige, koje je većinom i sam opremio crtežima:[2][3]
- Steze i poti (pjesme), Beč 1969.
- Brazde (pjesme), Beč 1970.
- Vu ono vreme (pripovjedačka proza), Beč 1974.
- Brazde (autobiografska pripovjedačka proza i pjesme), Mainz 1979.
- Kanasi z Bereka (pripovijetka), Beč 1980.
- Žrtve tuđine (pripovjedačka proza; prvi dio), Beč 1982.
- Žrtve tuđine (drugi dio), Beč 1983.
- Crtice života (pripovjedačka proza), Beč 1984.
- Povratak u Ravne Kotare (pripovjedačka proza), Beč 1985.
- Čez rođeni kraj (pripovjedačka proza), Beč 1986.
- Vrnoti se moram (poezija i pripovjedačka proza), Beč 1987.
- Gastarbajter (pjesme), Beč 1987.
- Pjesme života (pjesme; prvi dio), Beč 1988.
- Pjesme života (drugi dio), Beč 1989.
Šimun Šito Ćorić uvrstio ga je u svoju antologiju 60 hrvatskih emigrantskih pisaca.[2]
Izvori[uredi]
- ↑ "Umro Slavko Čamba". ika.hkm.hr. Informativna katolička agencija. 14. ožujka 2021.. https://ika.hkm.hr/novosti/umro-slavko-camba/ Pristupljeno 14. ožujka 2021.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Šimun Šito Ćorić: 60 hrv. emigrantskih pisaca, Šimun Šito Ćorić, (arhivirano na [1] 5. prosinca 2012. Pristupljeno 5. studenoga 2018.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 Vladimir Miholek: Slavko Čamba, pisac i sakupljač etnografskog blaga, Podravske širine, 9. kolovoza 2016. Pristupljeno 5. studenoga 2018.