Kulturno dobro

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Distinctive emblem for cultural property.svg
Zaštitni znak kulturnog dobra prema „Haaškoj konvenciji za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba” (potpisana 14. svibnja 1954.) na Federalnom uredu za spomenike (Bundesdenkmalamt) u Salzburgu ima natpis kulturno dobro na četiri jezika (njemački: Kulturdenkmal, emgleski: Cultural property, francuski: Bien culturel i ruski: Культурное Достояние).

Kulturno dobro je svako dobro od državnog interesa koje uživa osobnu državnu zaštitu[1]. U širem smislu, kulturno dobro je kulturna baština koja pripada nekoj skupini ili društvu[2], tj. „nešto što ima i bit će očuvano kao kulturna vrijednost”[3]

Kulturno dobro uključuje nepokretne ili pokretne materijalne predmete kao što je svjetska baština UNESCO-a ili dobra u skladu s međunarodnim komitetom Modri štit, a može biti i nematerijalna kulturna baština. Koncept „baštine” (francuski héritage za „nasljeđe”) je krajem 18. stoljeća prvi uporabio Henri-Baptiste Grégoire, biskup Bloisa.

Prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara Republike Hrvatske, kulturna dobra i sva preventivno zaštićena dobra su nacionalno blago, a mogu biti:

  • pokretne i nepokretne stvari od umjetničkoga, povijesnoga, paleonotološkoga, arheološkog i znanstvenog značenja,
  • arheološka nalazišta i arheološke zone, krajolici i njihovi dijelovi koji svjedoče o čovjekovoj prisutnosti u prostoru, a imaju umjetničku, povijesnu i antropološku vrijednost,
  • nematerijalni oblici i pojave čovjekova duhovnog stvaralaštva u prošlosti kao i dokumentacija i bibliografska baština i
  • zgrade, odnosno prostori u kojima se trajno čuvaju ili izlažu kulturna dobra i dokumentacija o njima[1].

Svojstvo kulturnoga dobra, na temelju stručnog vrjednovanja, utvrđuje Ministarstvo kulture rješenjem koje može donijeti bez prethodnog izjašnjavanja vlasnika i nositelja prava na kulturnom dobru[1].

Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske javna je knjiga kulturnih dobara koju vodi Ministarstvo kulture. Sastoji se od tri liste: Liste zaštićenih kulturnih dobara, Liste kulturnih dobara nacionalnog značenja i Liste preventivno zaštićenih dobara[4].

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara Narodne novine 69/1999. Nadnevak tiskanog izdanja 5. srpnja 1999.
  2. Ann Marie Sullivan, Cultural Heritage & New Media: A Future for the Past, 15 J. MARSHALL REV. INTELL. PROP. L. 604., 2016. (engl.) Pristupljeno 27. kolovoza 2018.
  3. : Kulturgut, definicija Duden-Redaktion na duden online (njem.) Pristupljeno 27. kolovoza 2018.
  4. Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske; Pristupljeno 27. kolovoza 2018.
Cro semicolon plain.svg  
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Ministarstva kulture Republike Hrvatske (http://www.min-kulture.hr/).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Lua error in package.lua at line 80: module 'Modul:VRTS dopusnica' not found.