| Slamnatica | |
|---|---|
| |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Gljive |
| Koljeno: | Basidiomycota |
| Razred: | Agaricomycetes |
| Red: | Agaricales |
| Porodica: | Strophariaceae |
| Rod: | Stropharia |
| Vrsta: | S. rugosoannulata Farlow ex Murrill (1922.) |
| Dvojno ime | |
| Stropharia rugosoannulata | |
| Sinonimi | |
*Geophila rugosoannulata (Farl. ex Murrill) Kühner & Romagn. (1953.)
| |
Slamnatica, Ferriijeva vitičarka ili pečurkasta strnišnica (lat. Stropharia rugosoannulata) je jestiva gljiva iz porodice strnišnica (Strophariaceae), iz reda listićarki (Agaricales). Za razliku od mnogih drugih gljiva roda Stropharia, smatra se jestivom i uzgaja se za tržište. [1]
Opis
- Klobuk slamnatice je širok od 5 do 12 centimetara, mesnat, u mladosti zaokruženo konveksan, po vlažnom vremenu slabo viskozan, inače suh i sjajan, pojavljuje se u žutosmeđoj, sivosmeđoj, crvenosmeđoj ili zagasitožutoj boji, u mladosti se na rubu nalaze ostaci zastorka, rub je dugo vremena podvrnut.
- Listići su gusti, debeli, nejednako dugi, u pazušcu zaokruženi, sivoljubičasti ili sivoplavkasti.
- Stručak je visok od 7 do 16 centimetara (do 20 cm), od 2 do 3,5 cm debeo, najprije bjelkast, zatim bjelkastosmeđast ili žutosmeđast, čvrst, valjkast, pun; nosi opnast vjenčić koji može ponekad ostati samo u tragovima; iznad vjenčića slabo brazdast.
- Meso je bijelo, ispod kožice klobuka lagano slamnatožuto; miris i okus nisu izraženi.
- Spore su gotovo eliptične, glatke, 11 – 13 (18) x 7,5 – 8 (10) μm, otrusina je purpurnosmeđa ili crnosmeđe ljubičasta.
Stanište
Raste izvan šuma na pognojenom tlu te ostacima slame i drugog bilja.
Upotrebljivost
Slamnatica je jestiva. [2]
Sličnosti
Zanimljivost slamnatice je u tome što se može javiti u slamnatožutoj ili smeđecrvenkastoj boji s ljubičastim odsjajem. Može doseći izuzetnu veličinu, a često je napadnuta parazitarnim gljivicama zbog čega može potpuno promijeniti oblik. Zanimljivost ove vrste je i u tome što se s velikim uspjehom na široko uzgaja širom svijeta. Ne postoji opasnost od zamjene s otrovnim gljivama.
Slike
|
.JPG)
.jpg)
Izvori
- ↑ Phillips, Roger (2010). Mushrooms and Other Fungi of North America. Buffalo, NY: Firefly Books. ISBN 978-1-55407-651-2
- ↑ Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.
