Skupština Srijema odnosno Veliki narodni zbor održana u Rumi 24. studenoga 1918. bio je skup sastavljen uglavnom od Srba. Na toj skupštini donesena je odluka o pripajanju Srijema Srbiji, ako ne dođe do ujedinjenja sa Srbijom.[1]
Održana je na inicijativu odvjetnika Žarka Miladinovića. Održana je u njegovom domu u rumskoj Glavnoj ulici. Miladinović je bio član Glavnog odbora Narodne radikalne stranke, a poslije je bio ministar pošta i telegrafa u vladi Nikole Pašića. Miladinović je bio vrlo politički angažiran i bio je jedan od najangažiranijih i najutjecajnijih osoba u Srijemu. Uz ostalo, Ruma je Miladinovićevom zaslugom 1902. godine dobila prvu srpsku tiskaru i u njoj su tiskani ugledni listovi i knjige na srpskom jeziku. Miladinović se također bavio izdavaštvom, novinarstvom i pisanjem, a bio je i član više humanitarnih i kulturno-prosvjetnih društava. Njegov je dom u Rumi bio zbornim mjestom otkamo su kretale važne političke manifestacije. Bio je dijelom skupine 53 Srba optužena da su radili protiv Austro-Ugarske, kojima je suđeno u Veleizdajničkom procesu. Ipak, kod Velikog narodnog zbora u Rumi čijim je bio glavnim organizatorom, nije nazočio jer je bio u Zagrebu u Narodnom vijeću SHS.[2]
Ovim činom su sudionici gotovo proglasili otcjepljenje od Hrvatske, izrazivši da ne žele biti u Trojednoj Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji ako se ova ne ujedini sa Srbijom.
Odlučili su da će se Kraljevini Srbiji pripojiti preko Narodnog vijeća u Zagrebu, odnosno Države Slovenaca, Hrvata i Srba. Predvidili su da ako se ne ujedini Država SHS i Srbije, tada bi se Srijem izravno pripojio Kraljevini Srbiji. S obzirom na kasniji tijek događaja, "Banat, Bačka i Baranja" su se sjedili sa Srbijom 25. studenoga, a Srijem je u novu državu ušao 1. prosinca 1918. godine stvaranjem Kraljevine SHS.
Dan nakon Srijemske skupštine, 25. studenoga održana je Velika narodna skupština Srba, Slovaka, Bunjevaca i drugih Slavena u Novom Sadu na kojoj su zastupnici Velike narodne skupštine njih ukupno 757 biranih u 211 općina, jednoglasno donijeli odluku kojom se Banat, Bačka i Baranja pripajaju Kraljevini Srbiji.[3] Skupština je održana poslije ulaska srpske vojske u Novi Sad na kraju rata. Ova druga skupština nije bila tako demokratska jer svi sudionici nisu bili prava da odlučuju, a među sudionicima bilo je neistomišljenika, no zbog vojske i mase spremne na linč nisu se usudili prigovoriti. Mnogo povjesničari ocijenili su da je najznačajniju ulogu u donošenju i sprovođenju odluke o odvajanju Vojvodine od tadašnje Ugarske i pripajanju Srbiji imao Jaša Tomić, koji je bio na čelu Srpskog narodnog odbora formiranog u Novom Sadu na samom kraju Prvog svjetskog rata. Odlukama od 24. i 25. studenoga su zaokružene i ostvarene vjekovne težnje ogromne većine srpskog stanovništva Vojvodine.[4]
Izvori
- ↑ (srp.) Nova srpska politička misao Na današnji dan 1918. godine Skupština u Rumi donela je odluku da se Srem prisajedini Kraljevini Srbiji, 24. studenoga 2018. (pristupljeno 2. kolovoza 2020.)
- ↑ (srp.) Tatjana Loš: SABOR U RUMI: Kako je Srem pre 104 godine „postao“ Srbija . 7. studenoga 2022. Pristupljeno 12. srpnja 2023.
- ↑ (srp.) BalkanPost Predsjednik Skupštine Vojvodine Istvan Pastor rekao je da 94. obljetnicu pripajanja Vojvodine Srbiji, "netko vjerovatno slavi, a netko samo obilježava taj datum". 25. studenoga 2012. (pristupljeno 2. kolovoza 2020.)
- ↑ (srp.) Radiotelevizija Srbije Tanjug: Godišnjica prisajedinjenja Bačke, Banata i Baranje Srbiji 25. studenoga 2009. (pristupljeno 2. kolovoza 2020.)