Skalpiranje
Skalpiranje /od engl. scalp, koža s kosom glave; otuda skalpiranje skinuti kožu s kosom sa glave/ čin je skidanja kože s kosom sa glave neprijatelja kao ratnog trofeja koji su uzimali razni narod širom svijeta. Ovaj običaj bilježi još Herodot 440 prije Krista kod starih Skita i Amijan Marcelin kod Alana, skitskog plemena od kojeg potjeću današnji Oseti, a bilo ga je i kod starih Gala.
Ovaj običaj poznat je bio i kod raznih drugih naroda u Europi, Aziji i Sjevernoj i Južnoj Americi. Naga plemena iz Assama također su vršili ove običaje i imali za to poseban nož za skalpiranje[1], a bilo ga je i kod Ostjaka, Samojeda i Vogula[2].
Najpoznatiji narodi uz koje se veže običaji skalpiranja su razna indijanska plemena u Sjevernoj Americi, ali bilo ga je i u južnoj Americi na Chacu kod plemena Ashluslay, Toba, Pilagá, Mocoví, Abipón i Mbayá, te u Gvajanama kod Kariba, i plemena Arára do Pará sa donjeg toka rijeke Xingu. Chaco plemena Toba i Ashluslay skalpove su držali razapete na drvenim okvirima. kada bi se ratnici vratili u selo sa skalpovima priređivali su se festivali maskiranih plesača koji bi trčali i skakali oko motkiju sa kojih su visili skalpovi.
U Sjevernoj Americi prije kontakta ovaj običaj zabilježili su prvi Europljani kod Hurona, Muskogeeja, Irokeza i Čičimeka, a kod nekih plemena je možda uvezen iz Europe.
Izvori
Komanči skalpiraju Josiaha P. Wilbargera 1833
tijelo lovca na bizone Ralpha Morrisona kojeg su skalpirali šajeni 1868
Lubanja obezglavljene žene stare između 20 i 30 godina iz 3. stoljeća pronađena u bunaru rimske vile u Njemačkoj (Regensburg-Harting). Rezni znakovi kod desne očne duplje pokazuju da je bila skalpirana.
Big Mouth Spring, pripadnik plemena Siksika sa skalpom na desnom ramenu
Indijanski ratnik sa skalpom
