U nordijskoj mitologiji, Sinmara je ženski jötunn te vjerojatno supruga vatrenog jötunna Surtra, gospodara Muspelheima. Spomenuta je sa Surtrom u poemi Fjölsvinnsmál, kao čuvarica oružja zvanog Lævateinn.
Etimologija
Etimologija Sinmarinog imena je nejasna. Posljednji dio imena, mara, možda znači „noćna mora”. Prema Rudolfu Simeku, cijelo ime znači „blijeda (noćna) mora”.[1] Adolfo Zavaroni i Emilia Reggio predložili su da Sinmarino ime povezuje Sinmaru sa inkubom. Prema teoriji, element sin je istog značenja kao u muškom imenu Sinwara.
Teorije
Henry Adams Bellows je komentirao da je Sinmara „najvjerojatnije Surtrova supruga”.[2] Teorija Viktora Rydberga kaže da je Sinmara supruga Mimira te majka Nótt, dok je Hjalmar Falk iznio teoriju da je Sinmara zapravo Hel, Lokijeva kći.
Izvori i bilješke
- ↑ Simek, Rudolf (2007). Dictionary of Northern Mythology. D.S. Brewer. ISBN 0-85991-513-1.
- ↑ Bellows, Henry Adams (1923). The Poetic Edda: Translated from the Icelandic with an Introduction and Notes. American Scandinavian Foundation.