Siniša Leopold

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Siniša Leopold
Datoteka:Siniša Leopold.jpg
Siniša Leopold (2015.)
Rođen/a16. travnja 1957.

Siniša Leopold (Grubišno Polje, 16. travnja 1957.) hrvatski skladatelj, glazbeni pedagog, dirigent i publicist.[1]

Životopis

Siniša Leopold rođen je 1957. godine. Osnovnu i nižu glazbenu školu pohađao je u Samoboru. Maturirao je srednju glazbenu školu Vatroslav Lisinski u Zagrebu, te je diplomirao s odličnim uspjehom Glazbenu pedagogiju na VIII. odsjeku na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1983.) - naziv diplomske radnje: Tamburaški orkestri u osnovnoj školi, prva diplomska radnja vezana za tamburu i tamburašku glazbu.

Nakon završene srednje glazbene škole, zapošljava se u stalni radni odnos u Tamburaškom orkestru HRT-a gdje svira osam godina. Od 1985. postaje šef - dirigent Tamburaškoga orkestra HRT-a.[2] Tamburaškoj glazbi i orkestrima se posvetio, autor je knjige "Tambura u Hrvata".

Iste godine počinje predavati na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kolegij Tambure. Godine 2001. izabran je u zvanje višeg predavača. Posebno se posvetio radu s tamburaškim orkestrima. Početkom devedesetih sudjelovao je u izradi Nastavnog plana i Programa za predmet Tambure u osnovnim i srednjim glazbenim školama.

Stručni je suradnik brojnih festivala diljem Hrvatske, a od 2008. godine umjetnički je ravnatelj Festivala kajkavskih popevki u Krapini.

Pod njegovim dirigentskim vodstvom Tamburaški orkestar HRT-a 2001. godine započeo je koncertni ciklus U ozračju tambure, a 2004. autorski je osmislio novogodišnji koncert Valceri, polke i druge špelancije, koji se tradicijski održava svakoga 1. siječnja u HNK-u u Zagrebu.

Jedan je od autora prvoga udžbenika za tambure (Školska knjiga, 1992.) po kojemu se i danas održava nastava. Napisao je knjigu Tambura u Hrvata (Golden marketing, 1995.).

Autor je niza skladbi i aranžmana, filmske i scenske glazbe te prvoga tamburaškog mjuzikla Janica i Jean. Redovni je član HDS-a preko 30 godina, HGU-a, HUOKU-a i HUZIP-a.

U HDS-u je prijavljeno preko 650 njegovih djela, a u HUZIP-u više od 4000 snimki u kojima sudjeluje kao dirigent i svirač. Kao autor i glazbenik prisutan je na stotinjak nosača zvuka.

Njegove skladbe i obradbe nezaobilazni su program mnogih ansambala i orkestara diljem svijeta, a svoj rad i dalje usmjerava prema promicanju novih glazbenih izričaja na području orkestralne tamburaške glazbe i njenom znanstvenom vrednovanju. Aktivan je kao dugogodišnji pedagog na Školi hrvatskoga folklora te voditelj mnogobrojnih seminara diljem Hrvatske i inozemstva. Od 1992. godine u organizaciji Hrvatsko – Kanadskog folklornog saveza kontinuirano održava stručne seminare  koji su značajno unaprijedili cjelokupno tamburaško stvaralaštvo hrvatske dijaspore u Kanadi.

Kao umjetnički ravnatelj i stalni dirigent Tamburaškog orkestra HRT-a s nekim je projektima usmjerio pozornost ljubitelja glazbe  na široku i raznovrsnu paletu mogućnosti tambure. Godine 2013. Orkestar je praizveo prvu simfoniju napisanu za tamburaški orkestar, a 2014. izveden je prvi koncert skladan za Tamburaški i Jazz orkestar HRT-a.  Navedene praizvedbe značajno su obilježile noviji razvoj orkestralne tamburaške glazbe.   Dugogodišnji je član prosudbenih komisija HDGPP-a, Hrvatskog sabora kulture i Agencije za odgoj i obrazovanje pri kojoj se polažu stručni ispiti za nastavnike tambure.

U 30 godina djelovanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, bio je mentor pri izradi završnih i diplomskih radova mnogim studentima VIII. odsjeka.

Nastupao je s raznim ansamblima na svim kontinentima.  Treba izdvojiti zapažena gostovanja u Vatikanu, Austriji, Francuskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Belgiji, Nizozemskoj, Južnoj i Sjevernoj Americi, Kanadi, Južnoafričkoj Republici, Australiji i Maleziji.

U svom dugogodišnjem profesionalnom umjetničkom djelovanju - kao autor, koautor, dirigent, svirač i organizator -  sudjelovao je u nekoliko stotina značajnih javnih nastupa u zemlji i inozemstvu. 

U vrijeme Domovinskog rata, s Tamburaškim orkestrom HRT-a vrlo djelotvorno ispunjavao je svoju domoljubnu i humanu zadaću duhovne potpore hrvatskome puku učestalo koncertirajući pri prvim crtama bojišta, ali i na brojnim gostovanjima među našim iseljenicima diljem svijeta.


U nedjelju 18. listopada 2015. u 20 sati, Leopold je održao koncert tamburaškog orkestra HRT-a u povodu 30. obljetnice ravnanja tim orkestrom.[3] Na koncertu u Studiu Zvonimir Bajsić, gostovali su i Ladarice, pjevači sastava LADO, Ivana Kindl, Jacques Houdek, Ivan Mikulić, Klapa Kampanel, Stjepan Večković i dr.[4] Uoči koncerta prisjetio se svojih najvećih uspjeha:

„Moj osobni najznačajniji uspjeh jest moja obitelj. A vezano za glazbu, to je tridesetogodišnji rad s Tamburaškim orkestrom HRT-a. Voditi jedan profesionalni ansambl toliko godina predstavlja veliki uspjeh, ali i neopisivo zadovoljstvo. Naša zajednička obljetnica sjedinjuje tri desetljeća svakodnevnog zajedničkog rada, druženja, tisuće proba, nastupa diljem Lijepe naše i svijeta, nekoliko tisuća snimki u arhivama HRT-a, doživljaje koji se pamte cijeli život i puno toga što je teško staviti na papir.”
(Siniša Leopold, HRT[4])


Djela

Knjige

Glazba

  • filmska glazba: Duga mračna noć (film i TV serija) r. Antun Vrdoljak, Kotlovina r. Tomislav Radić
  • scenska glazba: Breza
  • koncertne skladbe: Glazbene konstelacije, Vrtuljak, Vatromet, Strune i dr.
  • zabavne melodije: Svirci moji, Božić bili, Zrinjevac – zelen plac, Pri staroj vuri i mnoge druge.

Urednik

Nagrade

Leopold je dobitnik više nagrada:

Izvori

  1. HDS/članovi - Leopold, Siniša, www.hds.hr
  2. www.hrt.hr, Tamburaški orkestar Hrvatske radiotelevizije, objavljeno 7. srpnja 2012., pristupljeno 22. prosinca 2012.
  3. Siniša Leopolod: 30 godina zajedno, najnovijevijesti.net, 15. listopada 2015.
  4. 4,0 4,1 Siniša Leoplod: 30 godina zajedno, HRT Orkestri/Zbor, 16. listopada 2015.
  5. Leksikon radija i televizije Siniša Leopold (pristupljeno 21. kolovoza 2017.)
  6. www.porin.info, 19. Porin – uspješno slavlje glazbe, objavljeno 5. svibnja 1996., pristupljeno 22. prosinca 2012.
  7. narodne-novine.nn.hr, objavljeno 28. svibnja 1996.

Vanjske poveznice