Simeon Roksandić
Simeon Roksandić (Majske Poljane kraj Gline, 14. travnja 1874.- Beograd, 12. siječnja 1943.), bio je srpski kipar hrvatskog porijekla i školovanja.[1]
Životopis
Roksandić je Građansku školu pohađao u Glini. Potom ga otac, seoski kovač, šalje u Zagreb da tu, na Obrtnoj školi izuči bravarski zanat. U isto vrijeme Obrtnu školu pohađaju Robert Frangeš Mihanović i Rudolf Valdec, s kojima se Roksandić intenzivno druži. Klesarski-kiparski odsjek završio je 1892.[2]
Potpomognut od Uprave srpskih crkvenih fondova u Srijemskim Karlovcima, odlazi na studij u Budimpeštu, koji završava 1895. Grad Bratislava otkupljuje njegov đački rad Treditio legis.
Iz Budimpešte odlazi na münchensku Akademiju, te se pred kraj studija, obzirom da je istekla njegova novosadska stipendija, uzdržava od kamenoklesarskih poslova.
Krajem 1898. kipar Đorđe Jovanović ga nagovara da ode u Srbiju, gdje dobiva mjesto nastavnika na gimnaziji u Užicu. Potom prelazi u Kragujevac gdje ostaje 8 godina.
1906. odlazi na godinu dana u Rim, gdje nastaje njegovo remek-djelo Ribar, izliveno u dva istovjetna izvornika, koji danas krase zagrebački Jezuitski trg, i beogradski Kalemegdan.
Od 1921. sve do smrti radi na Umjetničkoj školi u Beogradu, na kojoj će u to vrijeme predavati i Toma Rosandić.
Roksandićev je opus ponajviše nadahnut djelima njemačkih realista i antičke, a osobito helenističke skulpture.
Znatan dio njegovih djela je uništen tijekom stihijskih zbivanja Prvog svjetskog rata. Najviši domet ostvario je upravo u Ribaru, te u nekoliko kamenih i brončanih portreta.[3]
Jedan je od utemeljitelja srpskog novovjekovnog kiparstva.
Bilješke
Literatura
- Kolarić 1966 - Kolarić, Miodrag: Roksandić, Simeon, Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. 4, Zagreb, 1966., str. 113
- Maroević 1997 – Maroević, Tonko: Kiparstvo u 19. i 20. stoljeću, u: Tisuću godina hrvatskog kiparstva, Zagreb, 1997., str. 301
- Protić 1982 - Protić, Miodrag: Skulptura XX veka, Beograd - Zagreb - Mostar, 1982., str. 7, 22-24