Simarouba berteroana
| Simarouba berteroana | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Simaroubaceae |
| Tribus: | Simaroubeae |
| Rod: | Simarouba |
| Vrsta: | S. berteroana |
| Dvojno ime | |
| Simarouba berteroana Krug & Urb. | |
Simarouba berteroana Krug & Urb. vrsta je tropskog stabla iz porodice gorkuničevki (Simaroubaceae), reda Sapindales. Prirodno raste isključivo na otoku Hispanioli, koji dijele Haiti i Dominikanska Republika. Nastanjuje nizinske šume, osobito prijelazna područja između vlažnih i suhih tropskih šuma.[1] [1]
Opis
Simarouba berteroana stablo je visoko do približno 15 metara, s uspravnim deblom i sivkastosmeđom korom. Drvo je bjelkasto, porozno, lagano, s grubim vlaknima i izraženom strukturom.[2]
Listovi su naizmjenični i perasto sastavljeni, najčešće sa sedam listića. Listići su nejednake veličine i oblika. Oni u gornjem dijelu lista kopljasti su do duguljasto kopljasti, dugi približno 8–10 cm, s tupim vrhom. Donji su listići kraći, duguljasti do obrnuto jajasti.[2]
Cvjetovi su sitni, sa žućkastim vjenčićem, skupljeni u jednostavne ili slabo razgranate grozdaste cvatove. Režnjevi čaške polujajasti su do gotovo okruglasti, tupih vrhova.[2]
Plodovi su jajoliki, mesnati i razvijaju se u skupinama. Jestivi su, a svojom građom podsjećaju na male masline.[2]
U Dominikanskoj Republici cvjetanje je zabilježeno od siječnja do srpnja, a plodonošenje od veljače do rujna. [2]
Rasprostranjenost i stanište
Vrsta je endem otoka Hispaniole u Karipskom moru. Rasprostranjena je u Haitiju i Dominikanskoj Republici, gdje pretežno nastanjuje nizinske šume na prijelazu između vlažnih i suhih tropskih područja, često u blizini obale.[1]
U Dominikanskoj Republici zabilježena je u pokrajinama Azua, Barahona, Independencia, La Altagracia, Pedernales i Peravia te na otoku Beata. Najčešće raste na malim nadmorskim visinama. [3]
Sistematika i povijest
Vrstu su opisali njemački botaničari Leopold Krug i Ignatz Urban 1892. godine u časopisu Botanische Jahrbücher für Systematik, svezak 15, stranica 306.[4]
Specifični epitet berteroana najvjerojatnije je posvećen talijanskom botaničaru Carlu Giuseppeu Berteru (1789.–1831.), poznatom po istraživanjima flore Kariba.
Kew danas prihvaća Simarouba berteroana kao samostalnu vrstu. U starijim sistematskim obradama njezin status nije bio jednoznačan. Tako je H. P. Nooteboom 1962. uključio ovu vrstu, zajedno sa S. glauca, u šire shvaćenu vrstu Simarouba amara. Suvremena Kewova obrada ponovno razlikuje sve tri vrste. [2]
Narodni nazivi
U Dominikanskoj Republici zabilježeni su španjolski nazivi olivo, aceituna, daguilla i Juan Primero. Prva dva značenjski su povezana s maslinom, zbog izgleda plodova. [3]
Uporaba
Drvo vrste Simarouba berteroana upotrebljava se u lokalnom gospodarstvu za izradu vrata, unutarnjih drvenih elemenata i kao ogrjev. Zbog male gustoće relativno se lako obrađuje, ali nije osobito trajno.[2]
Plodovi su jestivi. Kora i korijen izrazito su gorka okusa, a u tradicionalnoj medicini pripremaju se od njih pripravci koji se koriste kao tonici i protiv probavnih tegoba. Njihova djelotvornost i sigurnost nisu time znanstveno potvrđene. [2]
Ugroženost
Dominikanski botanički izvori navode vrstu kao osjetljivu (VU – Vulnerable) zbog smanjenja prirodnih populacija, ponajprije uslijed uništavanja nizinskih šuma. Međutim, GBIF prenosi procjenu LC – najmanje zabrinjavajuća. [5]
Literatura
- Krug, L. i Urban, I. (1892). Botanische Jahrbücher für Systematik, 15: 306.
- Plants of the World Online – Simarouba berteroana.
- Árboles en la República Dominicana – opis, fenologija, stanište i uporaba.
- Árboles autóctonos de la República Dominicana – Simaroubaceae.
- Nooteboom, H. P. (1962). Generic delimitation in Simaroubaceae tribus Simaroubeae. Blumea, 11: 509–528.
- Espino Ureña i sur. (2025.) – istraživanje anthelmintičkog djelovanja ekstrakata vrste.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Kew, pristupljeno 29. listopada 2026.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 Árboles en la República Dominicana, pristupljeno 29. listopada 2026.
- ↑ 3,0 3,1 Simarouba berteroana Krug & Urb., pristupljeno 29. listopada 2026.
- ↑ IPNI, pristupljeno 29. listopada 2026.
- ↑ GBIF, pristupljeno 29. listopada 2026.