Shareware (u neposrednom prijevodu s engleskog jezika "dijeljena roba"; u hrv. slengovima sharevare i šeravera, izgovara se "share-vare" i "šera-vera") je pojam pod kojim se podrazumjeva način distribucije proizvoda (najčešće softvera) na taj način da je kupcu omogućeno prethodno isprobavanje proizvoda prije nego isti bude plaćen. Javno je dostupan, besplatan određeno određeno vrijeme, obično mjesec dana. Način korištenja obično još bude ograničen. [1]
Ovaj pojam se najčešće rabi u informatici za softver koji je distribuiran uz odgodu plaćanja na neki unaprijed oređeno razdoblje. Shareware softver je obično potpuno funkcionalno neko određeno razdoblje nakon čega ga je potrebno ukloniti s računala. U ugovoru (EULA) koji dolazi uz instalaciju softvera, opisane su obaveze korisnika prema proizvođaču. One mogu biti pravne ili moralne.
Zaštita interesa
Da bi zaštitili svoj interes proizvođači implementiraju posebne funkcionalnosti koje su u stanju potpuno onesposobiti program nakon isteka dozvoljenog roka upotrebe programa. Dalja uporaba je omogućena samo unošenjem ispravnih podataka o registraciji ili aktiviranjem od strane kompanijinog web sajta. Osim ovoga, prave se posebni sistemi zaštite koji onemogućavaju zlonamjerne korisnike od višestrukog instaliranja programa ili pomjeranja datuma internog sata.
Popularizacija
Prvi koji je iskoristio ovaj naziv je bio Bob Wallace da bi opisao svoj softver PC-Write i to u 80-tim godinama dvadesetog stoljeća. Veća popularizacija ovakvog načina distribucije softvera je počela paralelno s razvojem interneta. Koristile su ga uglavnom manje tvrtke je to bio idealan put za prezentaciju svojih proizvoda krajnjim korisnicima. U novije vrijeme na taj se način odlučuju i velike kompanije za neke svoje proizvode.
Izvori
- ↑ Rasprave: Časopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Antun Halonja, Milica Mihaljević: Računalni nazivi s elementom -ware u engleskome i hrvatskome jeziku,Vol.35 br.1 travanj 2010., str.117