Saska obala (lat. litus Saxonicum, eng. Saxon Shore) je naziv za sustav deset utvrda koje je Rimsko Carstvo podiglo radi obrane obala La Manchea, odnosno vlastitih teritorija u Britaniji i sjeverozapadnoj Galiji.
Utvrđenja su podignuta krajem 3. stoljeća, a kao razlog se najčešće navodi kriza 3. stoljeća, i sve učestaliji pljačkaški pohodi germanskih plemena - uglavnom Franaka i Sasa koji su išli preko Sjevernog mora. Za sve njih je bio nadležan zapovjednik naslova grof Saske obale za Britaniju , comes litoris Saxonici per Britanniam. Do 270. godine se ovaj obrambeni lanac protezao od današnjeg Brancastera u Norfolku do današnjeg Portchestera u Hampshireu.[1]
Krajem 4. stoljeća su utvrđenja s galske strane izdvojena u zasebnu obrambenu jedinicu. Nakon što su Rimljani oko 410. napustili Britaniju, utvrđenja sa Saske obale su služila domorodcima.
Izvori
- ↑ Povijest Britanskih otoka / Jeremy Black (prijevod: Vedran Pavlić), Zagreb : Grapa, 2004.