Sarin

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Lua error in Modul:Kemijski_identifikatori at line 3: attempt to index field 'wikibase' (a nil value).
Sarin
Script error: No such module "Wikidata".
Sarin-2D-by-AHRLS-2011.png
Sarin-3D-balls-by-AHRLS-2012.png
IUPAC nomenklatura (RS) -propan-2-il metilfosfonofluoridat
Ostala imena Sarin
Identifikacijski brojevi
Osnovna svojstva
Molarna masa 140,094 g·mol−1
Izgled Bistra bezbojna tekućina,
smeđkasta ako je nečista
Gustoća

1,0887 g/cm3 (25 °C)

Talište −56 °C
Vrelište 158 °C
Topljivost u vodi

Može se miješati

Struktura
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti

Izuzetno smrtonosni živčani bojni otrov

NFPA 704
NFPA 704.svg
1
4
1
 
SI-sustav mjernih jedinica korišten je gdje god je to moguće. Ukoliko nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Sarin (njem. Sarin) ili izopropilni ester metilfluorfosfonske kiseline, C4H10FO2P, je živčani bojni otrov iz skupine trilona, i iznimno je otrovan. Djeluje kao inhibitor (kemijska tvar koja u malim količinama usporava ili zaustavlja kemijsku reakciju) enzima kolinesteraze. U čovjekov organizam ulazi kroz organe za disanje, ali i kroz kožu i sluznicu, nadražuje živčani sustav uz pojavu muskarinskog i nikotinskog učinka (suženje zjenica, glavobolja, drhtanje, strah, pojačano lučenje sline) te ubrzo uzrokuje smrt. Bezbojan je i bez mirisa pa se otkriva tek po svojem otrovnom učinku. Upotrijebljen je u Iransko-iračkom ratu (od 1980. do 1988.) i u dvama terorističkim napadima u Japanu, 1994. i 1995. Protuotrov sarinu je atropin. [1]

Bojni otrovi

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Kemijsko oružje

Bojni otrovi su otrovne tvari koje se u ratu koriste za uništavanje ili onesposobljivanje ljudi, životinja i biljaka te za zagađivanje zemljišta i objekata. Glavna su dio kemijskoga oružja i u borbi se njima djeluje iz raznih vrsta kemijskoga streljiva i lansirnih sredstava, od ručne bombe, mina i granata do kemijskih i kasetnih bombi, bojnih glava rakete, zrakoplovnih i drugih uređaja za raspršivanje. To su uglavnom tekućine ili čvrste tvari, rjeđe plinovi.

Haškom konvencijom 1899. prvi je put bila zabranjena proizvodnja i uporaba bojnih otrova u ratne svrhe. Ipak, najviše su se koristili u Prvom svjetskome ratu (122 000 tona uzrokovalo je smrt 91 000 i ozljede 1 297 000 osoba). Iako je Ženevskim protokolom iz lipnja 1925. potvrđena zabrana primjene kemijskoga i biološkoga oružja, uporaba bojnih otrova u ratnim sukobima ipak je nastavljena. Talijanska je vojska u ratu s Etiopijom (1936.) uporabila plikavce i zagušljivce, a japanska vojska u ratu protiv Kine (od 1937. do 1943.) iperit.

Slike

Sarin test rabbit.jpg Demonstration cluster bomb.jpg Sarin Structural Formulae V.1.svg
Kunić je provjeravao curenja u nekadašnjem pogonu za proizvodnju sarina (Rocky Mountain Arsenal), 1970. Presjek kroz američki raketnu bojnu glavu, koji prikazuje bombe M134 Sarin (oko 1960.) Kemijska struktura sarina.

Izvori

  1. sarin, [1] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 9. 8. 2020.