Sarbecovirus

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
SARS-CoV-2 je primjer Sarbecovirus skupine (SARSr-CoV).

Teški akutni respiratorni sindrom koronavirus (SARSr-CoV) ili Sarbecovirus je vrsta koronavirusa sa spobnosću zaraze ljudi, šišmiša i određene vrste sisara. To je omotani jednolančani RNK virus pozitivnog osjećaja koji ulazi u stanicu domaćina vezanjem na receptor enzima 2 (ACE2) za konverziju angiotenzina. Član je roda Betacoronavirus i subgena Sarbecoronavirus.[1][2]

SARS coronavirus bio je jedan od nekoliko virusa koje je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) 2016. identificirala kao vjerojatni uzrok buduće epidemije u novom planu razvijenom nakon epidemije ebole za hitna istraživanja i razvoj prije i tijekom epidemije prema dijagnostici testovi, cjepiva i lijekovi. Predviđanje se obistinilo pandemijom koronavirusa 2019.-20.

Porijeklo

Šišmiši služe kao glavni rezervoar domaćina za koronavirus povezan sa SARS-om. Virus se koevoluirao u rezervoaru domaćina šišmiša tijekom dugog vremenskog razdoblja. Tek nedavno su evoluirali sojevi koronavirusa povezanih sa SARS-om i omogućili da vrsta vrsta preskoči sa slijepih miševa na ljude, kao u slučaju sojeva SARS-CoV i SARS-CoV-2. Oba ova soja potječu od jednog jedinog pretka, ali su križane vrste odvojeno skočile u ljude. SARS-CoV-2 nije izravni potomak SARS-CoV.[3][4]

Morfologija

Morfologija koronavirusa povezanih sa SARS karakteristična je za obitelj koronavirusa u cjelini. Virusi su velike pleomorfne sferne čestice s bulbous površinskim izbočenjima koje tvore koronu oko čestica u elektronskim mikrografima. Veličina virusnih čestica je u rasponu od 80–90 nm. Ovojnica virusa u elektronskim mikrografima pojavljuje se kao poseban par elektronski gustih školjki.[5][6][7]

Unutar ovojnice nalazi se nukleokapsid, koji je formiran od višestrukih kopija nukleokapsidnog (N) proteina, koji su vezani za jednolančani (približno 30 kb) genom RNK u neprekidnom RNK genomu u kontinuiranom zrncu-na- struna tipa strune. Ovojnica lipidnog dvosloja, membranski proteini i nukleokapsid štite virus kada je izvan domaćina.[8]

Vidi još

Izvori

  1. "Virus Taxonomy: 2018 Release" (engl.). listopada 2018. https://talk.ictvonline.org/taxonomy/ Pristupljeno 13. siječnja 2019. 
  2. "Coronavirus genomics and bioinformatics analysis". Viruses 2 (8): 1804–20. kolovoza 2010. doi:10.3390/v2081803. PMC 3185738. PMID 21994708. //www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3185738/. "Figure 2. Phylogenetic analysis of RNA-dependent RNA polymerases (Pol) of coronaviruses with complete genome sequences available. The tree was constructed by the neighbor-joining method and rooted using Breda virus polyprotein." 
  3. "Coronavirus genomics and bioinformatics analysis". Viruses 2 (8): 1804–20. kolovoza 2010. doi:10.3390/v2081803. PMC 3185738. PMID 21994708. //www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3185738/. "Furthermore, subsequent phylogenetic analysis using both complete genome sequence and proteomic approaches, it was concluded that SARSr-CoV is probably an early split-off from the Betacoronavirus lineage [1]; See Figure 2." 
  4. "Coronaviridae - Figures - Positive Sense RNA Viruses - Positive Sense RNA Viruses (2011)" (engl.). International Committee on Taxonomy of Viruses (ICTV). https://talk.ictvonline.org/ictv-reports/ictv_9th_report/positive-sense-rna-viruses-2011/w/posrna_viruses/223/coronaviridae-figures Pristupljeno 6. ožujka 2020.. "See Figure 2." 
  5. The molecular biology of coronaviruses. Advances in Virus Research. 66. Academic Press. 1. siječnja 2006.. str. 193–292. doi:10.1016/S0065-3527(06)66005-3. ISBN 9780120398690. PMID 16877062. "Nevertheless, the interaction between S protein and receptor remains the principal, if not sole, determinant of coronavirus host species range and tissue tropism." 
  6. "Origin and evolution of pathogenic coronaviruses". Nature Reviews. Microbiology 17 (3): 181–192. ožujka 2019. doi:10.1038/s41579-018-0118-9. PMC 7097006. PMID 30531947. //www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC7097006/. "Different SARS-CoV strains isolated from several hosts vary in their binding affinities for human ACE2 and consequently in their infectivity of human cells76,78 (Fig. 6b)" 
  7. "Supramolecular architecture of severe acute respiratory syndrome coronavirus revealed by electron cryomicroscopy". Journal of Virology 80 (16): 7918–28. kolovoza 2006. doi:10.1128/JVI.00645-06. PMC 1563832. PMID 16873249. //www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1563832/. "Particle diameters ranged from 50 to 150 nm, excluding the spikes, with mean particle diameters of 82 to 94 nm; Also See Figure 1 for double shell." 
  8. "A structural analysis of M protein in coronavirus assembly and morphology". Journal of Structural Biology 174 (1): 11–22. travnja 2011. doi:10.1016/j.jsb.2010.11.021. PMC 4486061. PMID 21130884. //www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4486061/. "See Figure 10."