Santiria
| Santiria | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Burseraceae |
| Tribus: | Canarieae |
| Podtribus: | Canariinae |
| Rod: | Santiria Blume |
Santiria, biljni rod iz porodice brezuljevki. Prirodno područje rasprostranjenosti ovog roda je zapadna i zapadna središnja tropska Afrika, i od Malezije do Nove Gvineje.[1]
Ime
Opis
Rod obuhvaća dvodomna stabla, ponekad s pločastim potpornjima pri dnu debla ili sa štakastim korijenjem. Kora je obično gusto prekrivena lenticelama, a smola je bijela do prozirna.[2]
Listovi su vazdazeleni, bez palistića, najčešće neparno perasti, rjeđe jednolisni. Zadebljanje peteljčice, odnosno pulvinul, jasno je razvijeno na završnoj liski, a obično i na bočnim liskama. Liske su cijelovita ruba. Tercijarne žile između glavnih bočnih žila izmjenično su poprečne i granaju se prema glavnoj žili.[2]
Cvatovi su pazušni ili prividno vršni, metličasti. Muški cvatovi obično su dulji od ženskih. Cvjetovi imaju plitko udubljeno c[2]vjetište i trodijelno ocijeće. Čaška je razdijeljena do različite dubine. Latice su slobodne; pri vrhu su valvatne, a uz bočne strane preklopljene.
Prašnici su u dva gotovo jednaka ili nejednaka pršljena; ponekad je pršljen nasuprot laticama zakržljao ili gotovo nestao. Umetnuti su na disk, pri njegovoj bazi ili rjeđe na rubu. Antere mogu biti neposredni nastavak prašničkih niti ili streličaste. U muškim cvjetovima tučak je reduciran, ali još sadrži zakržljale pretince. Disk je unutarprašnički i prstenast.[2]
Ženski tučak ima 2–3 pretinca, vrat je kratak i debeo, a njuška gotovo sjedeća, trorežnjevita ili odrezana.[2]
Plod je nepucajuća složena koštunica, mala, obično kraća od 2,5 cm. Oblikom je kosa, jajasta ili elipsoidna, rjeđe gotovo kuglasta ili zašiljena. Njuška je izrazito pomaknuta iz središta, često pod kutom većim od 90° u odnosu na okomicu ploda. Čaška obično ostaje pri plodu. Egzokarp je tanak i pri sušenju gotovo gladak, mezokarp tanak, a endokarp tanko hrskavičast.[2]
Plod ima 1–3 sjemenke. Zakržljali pretinci jako su stisnuti i tvore male, člankovite, odvojive pločice na rubu koštice, između baze ploda i ekscentričnog vrha. Supke su petorežnjevite ili petodijelne, presavijene ili uvijene.[2]
Klijanje može biti nadzemno ili podzemno. Prvi listovi klijanaca su nasuprotni, jednostavni ili perasti.[2]
Rod ima oko 22 vrste, rasprostranjene u zapadnoj Africi i jugoistočnoj Aziji: na Malajskom poluotoku, Borneu, Sumatri, Filipinima, Molučkim otocima, Celebesu i Novoj Gvineji.[2]
Vrste
- Santiria apiculata A.W.Benn.
- Santiria conferta A.W.Benn.
- Santiria dacryodifolia Kochummen
- Santiria grandiflora Kalkman
- Santiria griffithii (Hook.f.) Engl.
- Santiria impressinervis Kochummen
- Santiria kalkmaniana Kochummen
- Santiria laevigata Blume
- Santiria megaphylla Kalkman
- Santiria mollis Engl.
- Santiria nigricans Kochummen
- Santiria oblongifolia Blume
- Santiria ridleyi H.J.Lam
- Santiria rubiginosa Blume
- Santiria sarawakana Kochummen
- Santiria tomentosa Blume
Sinonimi
Heterotipski:
- Icicaster Ridl. in J. Straits Branch Roy. Asiat. Soc. 75: 15 (1917)
- Santiriopsis Engl. in Beibl. Bot. Jahrb. Syst. 26: 6 (1890)
- Trigonochlamys Hook.f. in Trans. Linn. Soc. London 23: 170 (1860)