San ljetne noći (Mendelssohn)
Uvertira San ljetne noći (njem. Ouvertüre zu Ein Sommernachtstraum, Op. 21) koncertna je uvertira koju je njemački skladatelj Felix Mendelssohn Bartholdy napisao 1826. godine, inspiriran Shakespeareovom istoimenom komedijom. Djelo je jedno od najpoznatijih primjera ranog romantizma i smatra se remek‑djelom orkestralne literature, osobito zbog Mendelssohnove iznimne sposobnosti glazbenog prikaza atmosfere, likova i fantastičnih elemenata Shakespeareova svijeta.
Nastanak djela
Mendelssohn je uvertiru skladao u dobi od samo 17 godina, što je dodatno pridonijelo njezinu statusu iznimnog mladenačkog ostvarenja. Djelo je prvotno zamišljeno kao samostalna koncertna uvertira, a tek je kasnije, 1843. godine, skladatelj proširio glazbu za scensku produkciju Shakespeareove komedije, uključujući poznati Svadbeni marš.
Uvertira je premijerno izvedena 1827. godine i ubrzo je stekla međunarodnu popularnost.
Glazbene značajke
Uvertira je napisana u E‑duru i strukturirana u slobodnom sonatnom obliku. Mendelssohn koristi orkestralne boje kako bi prikazao različite elemente Shakespeareove komedije:
- vilinski svijet prikazan je brzim, laganim figuracijama gudača
- ljubavni motivi izraženi su liričnim temama drvenih puhača
- mehaničari (komični likovi) predstavljeni su nespretnim, ritmički naglašenim motivima
- kraljevski dvor prikazan je svečanijim i stabilnijim temama
Uvertira je poznata po iznimnoj jasnoći teksture, elegantnoj orkestraciji i sposobnosti da glazbom dočara dramske kontraste i fantastičnu atmosferu.
Mjesto u Mendelssohnovu opusu
Djelo se smatra jednim od najvažnijih Mendelssohnovih ranih radova i jednim od najuspjelijih primjera koncertne uvertire uopće. Uvertira je postavila temelje za kasniju scensku glazbu koju je Mendelssohn skladao za istu komediju, uključujući:
- Svadbeni marš
- Noćnu pjesmu
- Intermezzo
Ova glazba danas čini cjelinu poznatu kao scenska glazba za „San ljetne noći“, Op. 61.
Utjecaj i recepcija
Uvertira je od samog početka bila iznimno cijenjena zbog:
- mladenačke svježine
- tehničke zrelosti
- sposobnosti glazbenog pripovijedanja
- inovativne orkestracije
Djelo je postalo standardni dio koncertnog repertoara i jedno od najizvođenijih Mendelssohnovih ostvarenja. Često se izvodi samostalno, ali i kao uvod u scensku glazbu Op. 61.