Samohodno topništvo je vrsta topništva koje je opremljeno samohodnim topničkim naoružanjem, odnosno topničkim oružjem ugrađenim na vozilo na vlastiti pogon. Svrha samohodnog topništva je pružanje dalekomente vatrene potpore oklopno-mehaniziranim jedinicama te za protuzračnu obranu. Često se klasificira i kao borbeno oklopno vozilo.
Vozila se uglavnom odlikuju visokom taktičkom i operativnom pokretljivošću. Obično se radi o gusjeničnom vozilom, zaštićenom oklopom, a u njemu se nalazi prostor za posadu, borbeni komplet i pribor. Oružje može činiti top, haubica, minobacač velikog kalibra, ili neka vrsta raketnih bacača ili lansera projektila.
Moderno samohodno topničko oružje, iako vrlo slično tenkovima, uglavnom je lako oklopljeno i neopremljeno da pretrpi štetu u izravnom napadu. Većina samohodnog topničkog naoružanja naoružano je strojnicama i drugim lakim naoružanjem za obranu od neprijateljskih pješačkih jedinica.
Osnovna podjela samohodnog topništva prema načinu kretanja je na kotačno topništvo i gusjenično topništvo.
Vidi još
Izvori
- Vojni leksikon, Beograd, 1981.