Salko Ćatić
Salko Ćatić (1884. - 1952.), austro-ugarski oružnik, domobran, vođa muslimanske milicije u istočnoj Hercegovini.
Životopis
Rođen 1884. godine. Bio je oružnik u vrijeme Austro-Ugarske. Angažirao se u NDH na obrani muslimana nevesinjskog kraja, koji su terorizirali četnici. Četnici i ostatci snaga Vojska Kraljevine Jugoslavije napravili su pokolje Hrvata u istočnoj Hercegovini još po raspadu Kraljevine Jugoslavije, slijedio je četnički lipanjski ustanak, a iz Nevesinja je bio Nevesinjski korpus. Osnovao je miliciju u početkom 1942. godine. Nije bio pristaša talijanskih inicijativa za osnivanje četničko-muslimanskih milicija, koje su u istočnoj Hercegovini prihvatili samo jugoslavensko-prosrpski opredijeljeni muslimani (Ismet Popovac i sl.). Ćatić je organizirao obranu na području Nevesinja a Džemal Tanović na području Fazlagića Kule.[1] Kad je Ćatić osnovao miliciju, na području Nevesinja nije bilo nikakve ustaške organizacije. Ćatićeva i slične muslimanske milicije zbog manjka vlastitih tiskara služili su se istim osobnim ispravama kao četnici. Bile su na ćirilici, ali s natpisom “muslimansko udruženje”.[2] Sjedište Ćatićeve milicije bilo je u selu Kljuni, u osnovnoj školi, 13 kilometara od Nevesinja. Branili su područje kruševljanske općine, osim sjevernog dijela koji je bio pod nadzorom partizana.[3] Često je pregovarao s talijanskom vojnom upravom radi osiguravanja hrane i oružja. Kad je sredinom 1942. Italija dopustila povratak oružanih postrojbi NDH u Drugu zonu, odredila je da talijanske postrojbe zamijene domobrani a nikako ustaše, radi izbjegavanja uznemirenosti Srba. Ćatić je završio u DOMDO pukovniji u Travniku, osnovanoj o domobranskih dragovoljaca iz Hercegovine. Budući da je utvrđeno da je dio pripadnika pukovnije bio u Ustaškoj vojnici, ratni raspored pukovnije promijenjen je iz istočne Hercegovine u područje Sinja, Imotskog, Zadvarja gdje bi se borili protiv partizana. Ćatić se ipak vratio u Nevesinje.[4]
Vrativši se u Nevesinje, nastavio je organizirati obranu muslimanskih Hrvata.[5] Kao što je bilo kod većine muslimanskim Hrvatima, prema kojima je sud jugokomunističke Jugoslavije bio znatno blaži nego prema katoličkim Hrvatima, na koje je svalio sav krimen ustaških nedjela i krimen uloge razbijača Jugoslavije, tako je bilo i s Ćatićem.[6] Sud je uvažio izjave svjedoka Srba da nisu čuli da je Ćatićeva milicija ikome zla nanijela.[7] Sudilo mu se kao organizatoru i zapovjedniku nevesinjske muslimanske milicije. Prvobitno je bio optužen kao zapovjednik postrojbe koja je ubila srpske seljake, a ustanovljeno je da je to učinila jedna druga postrojba te je Ćatić oslobođen te optužbe. Osuđen je na oduzimanje slobode i prisilni rad u trajanju od 18 mjeseci i jednogodišnji gubitak političkih i pojedinih građanskih prava. Sličnim zapovjednicima dosuđena je i konfiskacija imovine, no Ćatiću nije jer ju nije ni imao.[8] Na okružnom sudu u Mostaru 1946. zaključeno je da je njegova milicija bila "obična seoska muslimanska milicija" koja je "samo branila svoj zavičaj".[9] Svjedočenje pravoslavnih seljaka u njegovu korist rezultiralo je da je Okružni sud u Mostaru primijenio na nj Ukaz o amnestiji i pomilovanju.[10]
Izvori
- (boš.) Islamska zajednica.ba Merisa Karović: Muslimanske milicije u Bosni i Hercegovini 1941.-1945., Glasnik Br.1-2, 2007. (pristupljeno 15. kolovoza 2017.)