Toggle menu
309,3 tis.
57
18
528,9 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Saljut 1

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Saljut 1 (DOS-1)

Saljut 1 (lijevo) i letjelica Sojuz (desno)
Tip misijeSvemirska postaja
Datum lansiranja19. travnja 1971.; 01:40:00 UTC
Trajanje misije175 dana (362 orbite)
Pad iz orbite11. listopada 1971.
Masa18.425 kg
Reference
[1][2]

Saljut 1 (DOS-1) (rus. Салют-1), prva svemirska postaja u Zemljinoj orbiti, iz programa Saljut. Lansirao ju je Sovjetski Savez 19. travnja 1971. pomoću rakete Proton-K iz kozmodroma u Bajkonuru. Prva tročlana posada na postaju je trebala doći letjelicom Sojuz 10 no zbog tehničkog kvara nisu se uspjeli spojiti s postajom.

Druga posada u Sojuzu 11 uspješno je pristala za postaju i na njoj boravila 23 dana. Međutim, cijela je posada poginula tijekom povratka na Zemlju nakon što se kapsula otvorila i izložila ih svemiru.[3] Misija je nakon nesreće privremeno suspendirana te je postaja nakon 6 mjeseci namjerno deorbitirana.

Struktura

Sovjeti su Saljut 1 opisali kao testnu svemirsku postaju[4] koja će poslužiti kao laboratorij za znanstvena istraživanja i eksperimente. Svemirska postaja je opisana kao 20 m dug cilindar s makimalnih 4 m u promjeru. Posada je na raspolaganju imala 99 m3 prostora na raspolaganju, a masa postaje je bila 18.425 kg. Od više odjeljaka, tri su bila ispunjena atmosferom (ukupno 100 m3), a dva su bila na raspolaganju astronautima.

Transferni odjeljak

Ovaj dio svemirske postaje je bio izravno povezan s Sojuzom. Bio je stožastog oblika, s 2 m u promjeru na prednjem i 3 m u promjeru na stražnjem dijelu.

Glavni odjeljak

Drugi, glavi odjeljak je imao oko 4 m u promjeru. Na snimkama se vidi da je bilo dovoljno mjesta u njemu za 8 veliki stolaca (7 ispred radnih konzola), više kontrolnih panela i 20 prozora.

Pomoćni odjeljci

Treći odjeljak je sadržavao kontrolnu i komunikacijsku opremu, napajanje, sustav za održavanje života i pomoćnu opremu.

Četvrti odjeljak je sadržavao motore, njihovu kontrolnu opremu.

Saljut je sadržavao pomoćne kemijske baterije, rezerve kisika i vode i njihov regeneracijske sustave. Na postaju su bili namontirana dva seta solarnih panela, radijatori i sustavi za usmjeravanje i kontrolu postaje.

Orion 1 Svemirski Teleskop

Orion 1 Svemirski Teleskop je dizajnirao Grigor Gurzadjan s zvjezranice Bjurakana iz Armenije. Teleskop je bio postavljen na Saljut 1 i omogućavao je snimanje UV spektra između 2000 i 3800 A°. Teleskop je imao promjer zrcala od 280 mm i fokus od 1400 mm, a optičkim sustav je bio modificirana Schmidtova kamera.

Izvori

  1. {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},

]]}}, aerospaceguide.net (4. svibnja 2011.)

  • {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},
  • ]]}}, nssdc.gsfc.nasa.gov (4. svibnja 2011.)

  • {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},

    ]]}}, astronautix.com (4. svibnja 2011.)

  • Fotografija Saljuta 1 iz Sojuza 11
  • Literatura

    • Grujica S. Ivanovich, Salyut - The First Space Station - Triumph and Tragedy, Springer 2008., ISBN 978-0-387-73585-6