 |
Predloženo je da se ovaj članak preimenuje. (Rasprava) |
 |
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica. |
- PREUSMJERI Predložak:Wikipoveznice
 |
Ovaj članak ili dio članka zahtijeva stilsku doradu. (Rasprava) Članci na Hrvatskoj internetskoj enciklopediji (HIE) moraju biti pisani enciklopedijskim stilom. |
Nakon Drugog svjetskog rata je SAD postala vodeća svjetska sila svijeta jer je propao prvi svjetski međunarodni privredni sistem Pax Britannica.
Ideološki utemeljivač međunarodnog privrednog sistema Richard Cobden je tvrdio da će SAD postati najproduktivnija i najmoćnija država svijeta s obzirom na svoja bezgranična prostranstva, plodnu zemlju, bogate rudnike i osobine stanovništva koja je obrazovana i slobodna.
Udio SAD-a u svjetskoj trgovini industrijskim proizvodima povećao se od jedne petine na jednu trećinu. Sama geografska veličina SAD osigurava joj ne samo široko domaće tržište, već i obilje prirodnih sirovina. Britanska privreda je zapravo intenzivnije bila upućena na svijet nego svijet na nju, dok je u SAD-u bilo obrnuto. Na unutrašnji razvoj su malo utjecale privredne prilike u svijetu, dok su prilike u svijetskoj privredi bile u velikoj zavisnosti o poslovnim ciklusima u SAD-u.
Na financijskom području je uloga SAD-a također bila suprotna od uloge Velike Britanije. U poslijeratnom razdoblju su bili kratkoročni dužnici drugih zemalja - kao svjetski bankar su uzimale kratkoročne kredite, a drugima davale dugoročne. Takva operacija je zavisna od povjerenja domaćeg i tuđeg kratkoročnog kapitala. Financijska struktura SAD-a je unatoč razvoju bila ranjiva zbog špekulativnog preusmjeravanja kapitala.
Novi privredni sistem se zvao Pax Americana i temeljio se na premisama koje su odgovarale osnovnim privrednim interesima SAD-a. Cilj tog sistema je bilo sprječavanje trgovačkih ratova i devalvacije valute. Novi sistem je trebalo usmjeravati i nadzirati putem svjesne međudržavne politike.
Oblici sistema su se oblikovali još tokom rata, a tada je u pitanju bio dijalog između Britanaca i Amerikanaca. Predstavnik Velike Britanije je bio Keynes, a predstavnik SAD-a Harry Dexter White. Svaki predstavnik je podržavao interese svoje zemlje, i amerikanci su na kraju pobijedili. IMF je odlučio da će valuta SAD-a služiti kao međunarodna rezerva. Dolar je zamijenilo zlato, najprije kao valuta prilikom obračunavanja, a zatim kao priznata valuta i međunarodno platežno sredstvo koje se ne može konvertirati u zlato. SAD je tada postao svjetski bankar (koji se zaduživao kratkoročno) i svjetski investitor koji je depozite dugoročno investirao u širom svijeta. Dolar je postao sve manje konvertibilan i 15.8.1971. je predsjednik Nixon ukinuo konvertibilnost dolara za zlato.
Vezivno tkivo poslijeratnog transnacionalnog privrednog sistema su bili privredna moć, politički autoritet i vojna snaga. Čim je došlo do oslabljenja moći i autoriteta, sistem je doživio potrese a potom i propast.