Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Sára Salkaházi

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Sára Salkaházi
Sára Salkaházi
Rođen 11. svibnja 1899.
Košice, Slovačka
Preminuo 27. prosinca 1944.[1]
Budimpešta, Mađarska
Beatificiran 17. prosinca 2006.
Spomendan 27. prosinca
Portal o kršćanstvu

Sára Salkaházi (Požun, 11. svibnja 1899. - Budimpešta, 27. prosinca 1944.), mađarsko slovačka rimokatolička redovnica, novinarka, dušebrižnica i blaženica, žrtva nacističkih progona zbog spašavanja više stotina Židova tijekom Drugog svjetskog rata. Poznata je po osnivanju sigurnih kuća i prihvatilišta za brojne djevojke, majke i radnice pružajući im smještaj te materijalnu i duhovnu pomoć.

Rođena je 1899. godine u Požunu (Košicama), tada u sastavu ugarskog dijela Monarhije u obitelji Leopolda i Klotilde Salkahazin, vlasnika obiteljskog hotela, njemačkoga podrijetla. Školovala se za učiteljicu, a kao novinarka pisala je za službeno glasilo Čehoslovačke komunističke partije. Bila je uvjerena ateistica, a prije redovništva se i udala, ali ubrzo i rastala.

Redovničke zavjete položila je 1930. godine i pridružila se Sestrama društvene službe. Ubrzo je u rodnom gradu preuzela vodstvo Caritasa, a vodila je katoličku knjižaru i uređivala i izdavala časopis Katolkinja.

Vodila je brojne udruge vjernika laika, s posebnim naglaskom na sestrinstva i zajednice žena (Pokret katoličkih radnica), pod pokroviteljstvom Slovačke biskupske konferencije. Izgradila je i prvi katolički koledž za radnice u državi, u blizini Balatona. Tijekom rata otvarala je i radničke domove u kojima je držala tečajeve ospobljavanja i organizirala duhovne obnove.

Napisala je i dramu o životu sv. Margarite, u čast njezine kanonizacije 1943. godine. Iako ju je rat spriječio u odlazak u misiju u Brazil, u Budimpešti je otvorila sigurne kuće u kojima je smještala Židove progonjene od nacističkih vlasti. Osobno je, prema svjedočanstvima preživjelih, spasila 100 Židova, a članice njezina reda spasile su ih više stotina samo u Budimpešti.

Nakon što su pripadnici pro-nacističke stranke Strelasti križevi uhapsili i kod Dunava strijeljali četiri Židova i jednog kršćanskog laika, zameo joj se svaki trag i njezino tijelo nije pronađeno. Životnu krilaticu izabrala je 1929. godine iz knjige proroka Izaije (6 8b) Evo me, mene pošalji![1]

Izvori

Sadržaj