Romi u Rumunjskoj

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Romi u Rumunjskoj
Gabor
Ukupno pripadnika
621.573
Značajna područja naseljavanja
Jezik
većinom romski zatim rumunjski, mađarski, turski
Vjera
većinom pravoslavci zatim rimokatolici, kalvinisti, pentekostnci, muslimani

Romi u Rumunjskoj (romski: Roma, rumunjski: Romii din România) su poslije Mađara druga najveća manjina u Rumunjskoj. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine u Rumunjskoj živi 621.573 Roma ili 3,3% od ukupnog stanovništva.

Povijest

Romi na prostore današnje Rumunjske dolaze oko 1241. godine u vrijeme Mongolske invazije na Europu. Na početku 14. stoljeća, kada su se Mongoli povukli iz istočne Europe, Romi koji su ostali odvedeni su kao zatvorenici i robovi. Prema dokumentima koje je potpisao princ Dan I. prvi Romi su zarobljeni u Vlaškoj 1385. godine.

Prije 1856.

Romi su do 20. veljače 1856. većinom živjeli kao robovi. Oko 1850. godine u Podunavskoj Kneževini živi 102.000 Roma, te čine 2,7% stanovništva (90.000 ili 4,1% u Vlaškoj i 12.000 ili 0,8% u Moldaviji).[1]

Između 1856. i 1918.

Nakon oslobođenja od ropstva 1856. godine, značajan broj Roma napustio je Vlašku i Moldaviju.

Tako da se 1886. broj Roma procjenjuje na oko 200.000, odnosno 3,2% stanovništva Rumunjske.[2] Prema popisu stanovništva iz 1899. ima ih oko 210.806 ili 2% stanovništva zemlje.

U Besarabiji koja je pripojena Ruskom Carstvu 1812., Romi su oslobođena 1861. Mnogi od njih odselili su u druge regije Carstva,[3] dok su važne zajednice ostale u Saroci, Otaci i u okolici Cetatea Albăe, Chișinăua i Bălțe.

Između 1918. i 1945.

Ujedinjene Transilvanije, Banata, Bukovine i Besarabije s Rumunjskom 1918. povećao je broj Roma u Rumunjskoj. Prvi popis stanovništva u međuratnoj Rumunjskoj održan u 1930. godine i na njemu je popisano 242.656 (1,6%) Roma (Ţigani). Teritorij koji je Rumunjska izgubila 1940. godine izazvao je pad broja Roma, osobito u Južnoj Dobrudži i sjevernoj Transilvaniji. Tijekom Drugog svjetskog rata, rumunjska fašistička vlada Iona Antonescua deportiran je 25.000 Roma u Pridnjestrovlje, gdje ih je 11.000 je umrlo.[4] S područja današnje Rumunjske (uključujući i sjevernu Transilvaniju), tijekom rata nastalo je 36.000 Roma.[5]

Nakon 2007.

Ulaskom Rumunjske u Europsku uniju 2007. godine mnogi pripadnici romske nacionalne manjine masovno su migrirali prema raznim zemljama zapadne Europe (uglavnom u Španjolsku, Italiju, Austriju, Njemačku, Francusku) u nadi da će pronaći bolji život. Iako su se vođe Roma pribojavali da će se broj Roma smanjiti, popis stanovništva 2011. godini pokazao je znatan porast romske populacije.[6] [7]

Izvor

  1. Neueste Erdbeschreibung und Staatenkunde. Zweiter Band. von Dr. F.H.Ungewitter. Dresden, 1848
  2. Mayers Konversationslexikon, 1892. Retrobibliothek.de. Pristupljeno 15. siječnja 2012.
  3. Ion Nistor, Istoria Basarabiei, Humanitas, Bucuresti, 1991
  4. The report of the International Commission on the Holocaust in Romania - The Deportation of the Roma and their treatment in Transnistria 11. studenog 2004. (PDF), iz Jewish Virtual Library
  5. Society for Threatened Peoples. Gfbv.it (25. veljače 2004.). Pristupljeno 15. siječnja 2012.
  6. Regele Cioabă se plânge la Guvern că rămâne fără supuşi – Gandul. Gandul.info (2007-09-10). Pristupljeno 15. siječnja 2012.
  7. Inofficial: 850.000 name="Unofficial"> {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},

]]}},