Rock u Splitu

Rock u Splitu

Opći podatci

Značajnije se razvija 1970-ih, a zamah postiže 1980-ih. Prema svjedočenjima splitskih onovremenih glazbenika koji su se pojavili tih godina na pozornici, scena je bila vrlo živa, sastavi su bili gotovo isključivo autorski, no problem je bila izostanak potpore za promidžbu na višoj razini, pa je često domet bio samo lokalan. Glazbenici su često sami sve morali organizirati, tijekom noći kriomice lijepiti plakate. Središta glazbene promidžbe bila su onda u glavnim gradovima republika, a što se tiče Splita, splitska rock pozornica nije imala pozornost diskografskih kuća i menadžera u Hrvatskoj, koji su ju smatrali provincijskom, nasuprot splitskih "lakih nota" (pop, dalmatinska šansona i ostala zabavna glazba). Usporedbe radi, glazbenici iz glavnih gradova republika u bivšoj Jugoslaviji imali su potporu od sve infrastrukture: tiskovina, televizije, radija, diskografskih kuća i glazbenih menadžera. Split je u glazbenom smislu dolazio medije dolazio tek u kontekstu Splitskog festivala.

Splitska je osebujnost se sastojala u tome što je imao vrlo živu klupsku pozornicu, ali izvan glavne struje koja je zahvatila rock u Hrvatskoj i ostatku bivše SFRJ. Osobito se odnosi na vrijeme dolaska punka i ska koja je podigla iz uspavanosti rock, te buntovnim pristupom uzburkala stvari u ondašnjem socijalističkom režimu. Glavnu struju u Hrvatskoj i ostatku bivše Jugoslavije činili su sastavi iz Zagreba, Rijeke, Ljubljane, Sarajeva i Beograda. Splitska struja odvijala se kroz svirke uživo organizirane u prostorijama splitskih mjesne zajednice, popularnih "fronta", ali i po javnim površinama, fakultetima, školama, muzejima, podrumima, plivalištima i novoj dvorani na Gripama. Sastavi su bili brojni, a širok izričaj varirao je od od simfo-rocka, jazz-rocka, hard-rocka, punka, novog vala, čistog rock’n’rolla, bluesa te raznih kombinacija žanrova. Splitske gitarijade su oslikavale cijelu povijest svjetske progresivne glazbe "na pomalo specifičan splitski način" (Hrepić). Nasuprot Splitu, čija je svirka bila mediteranski melodična i optimistična, postojao je punk trokut Ljubljana – Rijeka – Zagreb, s time što je u Ljubljani i Rijeci bio čisti engleski punk (Pankrti, Parafi) a Zagreb je nešto više naginjao rock-glazbi (Film, Prljavo kazalište...). Beogradska je pozornica imala ekscentričnije sastave (Disciplina kičme, Idoli...).

Među prvim splitskim rock-sastavima je Metak, slijedio je novovalni sastav Mačak. Prvi punk koncert u Splitu i Dalmaciji održali su Marinko Biškić ("otac splitskog punka", umjetnikog imena Fon Biskich) i Dijete iz epruvete (s Marijanom Banom). Biškić je nastavio nastupati sa sastavom Narodnim blagom (s Nenom Belanom). U to su vrijeme djelovali sastavi Antares, Daleka obala, Đavoli, Epicentar, Fonograf, Generacija 63, Hladna točka, Kineski zid (Dean i Dino Dvornik), Kocka, Kućni pritvor, Majka Zemlja (vokalno-akustični dvojac), Osmi putnik (Gibonni), Rock bube, Sinteza, Tužne uši, Zračna opasnost i drugi.

1990-ih jača heavy metal pozornica, čiji uradci do cijele Hrvatske dolaze preko specijaliziranih emisija na HRT-u (Metalmania).

Bibliografija

• Boris Hrepić: Našao sam dobar bend : glazbeno odrastanje u Splitu 80-ih, o Dalekoj obali i drugim dobrim bendovima, Večernji list / Dallas Records, Zagreb, 2015. ISBN 978-953-280-287-0
• Vinko Barić: Hrvatski punk i novi val : 1976-1987, vlast. nakl., Solin, 2011. ISBN 978-953-56605-0-7; 2. izd. vlast. nakl. Solin, 2021. ISBN 9789535660538
• Zlatko Gall: Splitska dica od zidića do vječnosti, Croatia Records, Zagreb, 2019. ISBN 9789537011734