Rimsko stvarno pravo

Uvod u rimsko stvarno pravo

Rimsko stvarno pravo skup je pravni normi u pravnom poretku rimske države kojim su uređivani pravni odnosi između pravnih subjekata u odnosu na stvari.

Ovo je članak s pretjeranom količinom verzala (VELIKIH SLOVA). Članak treba ispraviti u skladu s preporukama.

1. PREUSMJERI Predložak:Wikipoveznice

Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava) Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak.

Dioba stvari

Rimski pravnici izbjegavaju definiranje, (omnis definitio in ius civile pericolosa est) te o stvarima govore na taj način što govore o vrstama stvari.

Važano je zamjetiti kako u rimskom pravu pod stvarima podrazumjevamo i prava (koncept beztjelesne stvari) kao npr. službenosti (servitutes). Pored stvari drugi važan pojam rimskoga prava je pravni posao.

Podjele stvari (po udžbeniku znamenitoga Gaiusa, te iz [Codex Iustinianus]):

Res in commercio te extra commercium - stvari u i izvan promjeta

RES DIVINI te HUMANI IURIS - stvari božanskog te ljudskog prava - Stvari božanskoga prava se nadalje djele RES SACRE, SANCTE te RELIGIOSE. Stvari božanskog prava služe za potrebe hramova te kultu zagrobnih božanstava ili predaka. Svakako su izvan promjeta a uz sebe svezuju rigidna pravila o kažnjavanju. Legenderni je osnivač Rima, Romul navodno ubio svoga brata, jer ovaj nije poštivao granicu grada (koju su obilježili osobito posvećeni volovi). Kasnije je i Zakonom XII tablica Lex duodecim tabularum predviđena kazna smrću, na primjer, za prelazak gradskog zida izvan vrata.

Res mancipi te nec mancipi - važna je podjela stvari još iz klasičnog prava. Res mancipi su najvažniji predmeti u svezi poljodjelstva, te se pravo vlasništva prenosi na osobito svečani način - uz svjedoke te libripensa (mjerača vagom). U klasičnome pravu, bilo je osobito važno da se prijenos vlasništva na stokom, zemljištem i dr. učini poznatim. Prijenos vlasništva nad stvarima res mancipi činio se pravnim poslovima mancipacija i in iure cesio. Kasnije je ova podjela ostala aktualna, jer je sprječavala peregrine da stječu vlasništvo na zemljištu na apeninskom poluotoku obzirom kako im nije bilo dopušteno učestvovanje u ovom (podrjetlom možda i religijskom) ritualu, ali zahvaljujući pretorskom pravu, nije smjetala promjetu . Dakako, ova je podjela izgubila smisao nakon Karakalina edikta (Aedictum Caracalae) kojim su i peregrini stekli pravo rimskog građanstva.

Res divisibles te indivisibles - djeljive i nedjeljive stvari.

Res corporales te incorporales

Res mobiles te imobiles...

Nedovršeni članak Rimsko stvarno pravo koji govori o pravu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.