Toggle menu
309,3 tis.
58
18
530 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Rimsko stvarno pravo

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Uvod u rimsko stvarno pravo

Rimsko stvarno pravo skup je pravni normi u pravnom poretku rimske države kojim su uređivani pravni odnosi između pravnih subjekata[1] u odnosu na stvari.


  1. PREUSMJERI Predložak:Wikipoveznice

Dioba stvari

Rimski pravnici izbjegavaju definiranje, (omnis definitio in ius civile pericolosa est) te o stvarima govore na taj način što govore o vrstama stvari.

Važano je zamjetiti kako u rimskom pravu pod stvarima podrazumjevamo i prava (koncept beztjelesne stvari) kao npr. službenosti (servitutes). Pored stvari drugi važan pojam rimskoga prava je pravni posao.

Podjele stvari (po udžbeniku znamenitoga Gaiusa, te iz [Codex Iustinianus]):

Res in commercio te extra commercium - stvari u i izvan promjeta

RES DIVINI te HUMANI IURIS - stvari božanskog te ljudskog prava - Stvari božanskoga prava se nadalje djele RES SACRE, SANCTE te RELIGIOSE. Stvari božanskog prava služe za potrebe hramova te kultu zagrobnih božanstava ili predaka. Svakako su izvan promjeta a uz sebe svezuju rigidna pravila o kažnjavanju. Legenderni je osnivač Rima, Romul navodno ubio svoga brata, jer ovaj nije poštivao granicu grada (koju su obilježili osobito posvećeni volovi). Kasnije je i Zakonom XII tablica Lex duodecim tabularum predviđena kazna smrću, na primjer, za prelazak gradskog zida izvan vrata.

Res mancipi te nec mancipi - važna je podjela stvari još iz klasičnog prava. Res mancipi su najvažniji predmeti u svezi poljodjelstva, te se pravo vlasništva prenosi na osobito svečani način - uz svjedoke te libripensa (mjerača vagom). U klasičnome pravu, bilo je osobito važno da se prijenos vlasništva na stokom, zemljištem i dr. učini poznatim. Prijenos vlasništva nad stvarima res mancipi činio se pravnim poslovima mancipacija i in iure cesio. Kasnije je ova podjela ostala aktualna, jer je sprječavala peregrine da stječu vlasništvo na zemljištu na apeninskom poluotoku obzirom kako im nije bilo dopušteno učestvovanje u ovom (podrjetlom možda i religijskom) ritualu, ali zahvaljujući pretorskom pravu, nije smjetala promjetu . Dakako, ova je podjela izgubila smisao nakon Karakalina edikta (Aedictum Caracalae) kojim su i peregrini stekli pravo rimskog građanstva.

Res divisibles te indivisibles - djeljive i nedjeljive stvari.

Res corporales te incorporales

Res mobiles te imobiles...


Nedovršeni članak Rimsko stvarno pravo koji govori o pravu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.

  1. Umjesto pojma "pravnih subjekta" Horvat, u svojoj definiciji stvarnog prava, navodi pojam "pravnih subjekta" supstituira pojmom "ljudi" - držim da je ispravnije upotrijebiti pojam "pravnih subjekta" budući da su iz iste kategorije, prema rimskom statusnom pravu, isključeni robovi koji se pak, u stvarnopravnom pogledu, smatraju kao res, i.e. stvarima. Pojam "ljudi" vrlo je naturalan i pravno neodređen pa može u suštini obuhvatiti robove - usp. Horvat, M. Rimsko pravo