U rimskoj pravnoj tradiciji i u suvremenim građanskopravnim sustavima, retencija je pravo zadržaja i pridržaja (lat. ius retentionis) koje ovlašćuje vjerovnika da dužnikovu stvar, koju ima u svojim rukama, zadrži dok mu ne bude isplaćena tražbina. U hrvatskom obveznom pravu, vjerovnik je također ovlašten naplatiti se iz njezine vrijednosti na isti način kao založni vjerovnik.[1]
Toggle search
Toggle menu
310,1 tis.
51
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija