Radna terapija

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži

Radna terapija je zdravstvena struka koja se bavi vraćanjem osobe u njezin svakodnevni život; za vrijeme i nakon rehabilitacije, te u području prevencije.

Proces radne terapije odnosi se na:

  1. radno terapijsku procjenu (procjena aktivnosti svakodnevnog života: briga o sebi/samozbrinjavanje, produktivnost i slobodno vrijeme/razonoda/odmor, te sposobnosti potrebne da se aktivnost izvodi (motoričke, senzoričke, perceptivne, kognitivne, afektivne, duhovne, psiho-socijalne vještine) i kontekst u kojem se aktivnosti odvijaju: prostor, socijalno okružje, društveno-kuturno okružje),
  2. planiranje radno-terapijske intervencije,
  3. provođenje intervencije i
  4. finalna procjena ili evaluacija uspješnosti terapije.

Radni terapeut svoje znanje i vještine stječe kroz trogodišnje obrazovanje na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu te dodatnim edukacijama ovisno o individualnom afinitetu. Kroz rad koristi radno terapijske procjene te holistički pristupa klijentu. Postoje različiti pristupi ovisno o samom cilju i populaciji. Pa tako npr. imamo razvojni pristup, bihevioralni, kognitivni pristup, itd.

Podjela aktivnosti se odnosi na samozbrinjavanje, produktivnost i slobodno vrijeme. Terapeut svako izvođenje aktivnosti pomno promatra te provodi analizu aktivnosti – glavni alat radnog terapeuta. Analiza aktivnosti je rastavljenje neke aktivnosti na korake, a svaki korak ima svoje komponente. [1]

Vanjske poveznice


Star of life3.svg Nedovršeni članak Radna terapija koji govori o medicini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.

  1. [1] RadnaTerapija.net | Lea Pancirov Balja (pristupljeno 13. ožujka 2017.)