Radič Crnojević se koncem 14. stoljeća prvi od Crnojevića otvoreno, oružanim putem, suprotstavio tada vladajućoj crnogorskoj dinastiji Balšića.
Radič je sin Crnoja Đuraševića, osnivača obitelji Crnojevića. Imao je dva brata - Stefana i Dobrovoja.
Vladajući Balšić, Durađ II., oko 1392. našao se u neprilikama zbog nadiranja Osmanlija. Radič je kontrolirao područja okolo Lovćena i dio priobalja Skadarskoga jezera i osjetio je zgodan trenutak da trajno zbaci Balšiće i zauzme prijestolje.
Koncem 1392. skopski sandžak-beg Pašajit nezadovoljan tijekom pregovora je uhitio Đurđa II. a Radič se sa svojim postrojbama spostio s planina i osvojio Budvu i Svetomihojsku metohiju (Boka kotorska). Radič se prozvao Gospodarem Zete a susjedna Mletačka Republika ga je podržala i dala mu svoje građanstvo.
Radič je produljo osvajanja, najprije Grblja a potom je udario i na grad Kotor koji je Đurađu II. plaćao danak,
No, Đurađ II. biva oslobođen zatočeništva te se vraća u domovinu. U sukobu postrojbi zavađenih vladara, koji se odigrao 25. svibnja 1396. godine, gine Radič Crnojević a Balšići ostaju vladati do 1421. godine.
U crngorskoj povjesnici nema dokumentiranih podataka da je Radič Crnojević imao potomaka. Početkom 15. stoljeća sinovi njegovoga brata Stefana, Đurađ i Lješ Crnojević, igrati će značajnu ulogu u političkom i gospodarskom životu tijekom preostale vladavine dinastije Balšića.