Psihičko silovanje

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži

Psihičko silovanje nije pojam koji postoji u stručnoj psihološkoj literaturi (primjerice, ne navodi se u Psihologijskom rječniku),[1] zbog čega ne bi trebao pripadati kategoriji psihologija, već eventualno kategoriji književnost u kontekstu metafore.

Psihičko ili emocionalno nasilje, odnosno primjena psihičke prisile koja je prouzročila osjećaj straha, ugroženosti, uznemirenosti ili povrede dostojanstva, verbalno nasilje, verbalni napadi, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima ili na drugi način grubo verbalno uznemiravanje, uhođenje ili uznemiravanje preko svih sredstava za komuniciranje ili preko elektroničkih i tiskanih medija ili na drugi način ili komuniciranja s trećim osobama, protupravna izolacija ili ugrožavanje slobode kretanja (npr. ponižavanje, ismijavanje u javnosti, nazivanje pogrdnim imenima, psovanje, kritiziranje tuđih ideja i postupaka, ispravljanje i prodike, prekidanje dok osoba govori, nadvikivanje, iskretanje svega što netko kaže, umanjivanje i poricanje nasilja, okrivljavanje žrtve za svoje nasilno ponašanje, ignoriranje, zastrašivanje, prijetnje, pokazivanje fizičke nadmoći, zabrane uhođenje, praćenje, kontroliranje telefona, prijetnja samoubojstvom). Prepoznato je kao oblik obiteljskog nasilja u Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji.[2][3]

Seksualno nasilje je bilo koji seksualni čin, pokušaj ostvarivanja seksualnog čina, neželjeni seksualni komentar ili prijedlog koji je usmjeren protiv osobe i njezine seksualnosti, a koji može počiniti druga osoba bez obzira na odnos sa žrtvom ili situaciju u kojoj se nalaze. Karakterizira ga upotreba sile, prijetnje ili ucjene za ugrožavanje dobrobiti i/ili života same žrtve ili njoj bliskih osoba (Svjetska zdravstvena organizacija, 2002).[4] Seksualno nasilje uočljivo je u širokom kontinuumu, od seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja, preko silovanja, do trgovanja ženama u svrhe prisilne prostitucije i/ili pornografije. Seksualno nasilje je osim navedenih oblika i ritualna praksa, kazna za rodnu transgresiju, silovanje u ratu i genitalno sakaćenje žena.[4]

Seksualno zlostavljanje je vrlo široka kategorija koja uključuje oblike seksualnog nasilja koji su teži od seksualnog uznemiravanja, a još ne ulaze u kategoriju silovanja prema zakonskoj legislativi. Obuhvaća neželjena spolna ponašanja iznuđena primjenom sile i/ili prijetnji, a koja uključuju fizički dodir s nasilnikom. [4]

Silovanje je najteži oblik seksualnog nasilja koji ostavlja dugotrajne posljedice. Ubraja se među izuzetno teška i traumatska iskustva s teškim posljedicama za žrtve. Odnosi se na vaginalnu, analnu ili oralnu penetraciju penisom i/ili objektima.[4]

Seksualno nasilje ostavlja brojne posljedice, prije svega na psihičko i fizičko zdravlje. U okviru psihičkih posljedica često se govori o post-traumatskom stresnom poremećaju ili sindromu traume silovanja. Važno je naglasiti kako nema ispravnog ili pogrešnog načina reagiranja na traumatsko iskustvo. Svaka osoba reagira na traumatsko iskustvo na svoj karakterističan način i kako god se osjećala, ima pravo na to – to je za nju jedino ispravno i normalno. Svi smo različiti i imamo svoj način nošenja s traumatskom situacijom i njezinim posljedicama. Neke od psiholoških posljedica seksualnog nasilja mogu biti: strahovi, razvijanje fobija, noćne more, depresija, anksioznost, problemi s koncentracijom, nizak osjećaj samopouzdanja, kronične psihičke i fizičke smetnje, seksualni problemi, suicidalne misli i post-traumatski stresni poremećaj.[5]

Mentalni proces je široki pojam koji se može se odnositi na različite procese koji se odvijaju u mozgu čovjeka, primjerice usmjeravanje pažnje, čitanje, spavanje, komunikacija između živčanih stanica, itd. Ljudsko funkcioniranje je vrlo kompleksno i ne može se svesti na samo jedan mentalni proces.[6][7] Prema tome, nije jasno što bi to značilo "sustavno razbijanje mentalnog procesa čovjeka."

Pranje mozga nije pojam koji postoji u stručnoj psihološkoj literaturi (primjerice ne navodi se u Psihologijskom rječniku).[1]

Mozgocid nije pojam koji postoji u stručnoj psihološkoj literaturi (primjerice ne navodi se u Psihologijskom rječniku).[1]

  1. 1,0 1,1 1,2 Furlan, I., Kljaić, S., Kolesarić, V., Krizmanić, M., Petz, B., Szabo, S. i Šverko, B.. Psihologijski rječnik. Jastrebarsko: Naklada Slap 
  2. Sigurno mjesto. "Oblici nasilja". sigurnomjesto.hr. http://www.sigurnomjesto.hr/savjetovanje/oblici-nasilja/ Pristupljeno 4. kolovoza 2020. 
  3. "Zakon o zaštiti nasilja u obitelji". 1. siječnja 2020.. https://www.zakon.hr/z/81/Zakon-o-za%C5%A1titi-od-nasilja-u-obitelji Pristupljeno 4. kolovoza 2020. 
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 Ženska soba. "Oblici seksualnog nasilja". zenskasoba.hr. http://zenskasoba.hr/hr/podrucja-rada/seksualno-nasilje/oblici-seksualnog-nasilja/ Pristupljeno 4. kolovoza 2020. 
  5. Ženska soba. "Posljedice seksualnog nasilja". zenskasoba.hr. http://zenskasoba.hr/hr/podrucja-rada/seksualno-nasilje/posljedice-seksualnog-nasilja/ Pristupljeno 4. kolovoza 2020. 
  6. Pinel, J. P.. Biološka psihologija. Jastrebarsko: Naklada Slap 
  7. Goldstein, E. B.. Osjeti i percepcija. Jastrebarsko: Naklada Slap