Pseudožitarice
Pseudožitarice su biljke koje za razliku od pravih žitarica ne pripadaju porodici trava ali se u ljudskoj prehrani koriste na gotovo isti način žitarice.[1] Radi se o različitim porodicama iz skupine dvosupnica.[1] Pseudožitarice se mogu dodatno razlikovati od ostalih osnovnih usjeva koji nisu žitarice (poput krumpira) po tome što se obrađuju poput žitarica: njihovo sjeme se može samljeti u brašno i koristiti kao žitarica.
Istaknuti primjeri pseudožitarica jesu heljda, kvinoja i zrnati šćir (amarant).[1] Amarant i kvinoja porijeklom su iz Južne Amerike.[1]
Pseudožitarice imaju dobar nutritivni profil, s visokim razinama esencijalnih aminokiselina, esencijalnih masnih kiselina, minerala i nekih vitamina. Škrob u pseudožitaricama ima nizak sadržaj amiloze (osim u heljdi), što mu daje slična svojstva voštanim žitnim škrobovima. Funkcionalna svojstva pseudožitarica poput sposobnosti vezanja vode, sposobnosti bubrenja i stabilnosti pri smrzavanju i odmrzavanju, određena su svojstvima njihovog škroba i morfologijom sjemena. Pseudožitarice ne sadrže gluten i koriste se za izradu bezglutenskih proizvoda, što je povećalo njihovu popularnost.[2]
U Hrvatskoj je na obradivim površinama pod izravnim plaćanjima u 2024. godini heljda posijana na 656 hektara, amarant na 9, a kvinoja na tek jednom; uzgoj može biti ograničen kasnim mrazevima i nižim temperaturama.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Što su pseudožitarice?. Gospodarski list 0. 25. studenoga 2024. Pristupljeno 2026-04-16.
- ↑ Cereals & Grains Association. www.cerealsgrains.org 0. Pristupljeno 2026-04-16.