Prvi burski rat

Prvi burski rat (English: Second Boer War, Aafrikaans: Eerste Vryheidsoorlog, „Prvi rat za slobodu“) bio je sukob između Britansko Carstva i Bura u Transvaalu, vođen od 16. prosinca 1880. do 23. ožujka 1881. godine.

Prvi burski rat
Dio Burskih ratova
Battle of Majuba Hill.jpg Battle kod brda Majuba
Vrijeme 16. prosinca - 23. ožujka 1881 (3 mjeseca, 3 dana) Lokacija Južna Afrika Ishod Transvaalska Republika pobjeđuje Pretorijska Konvencija
Sukobljeni
Pogreška pri izradbi sličice: Transvaalska Republika	Pogreška pri izradbi sličice: Britansko Carstvo
Vođe
Pogreška pri izradbi sličice: Pieter Joubert Pogreška pri izradbi sličice: Nicolaas Smit Pogreška pri izradbi sličice: Pieter Cronjé	Pogreška pri izradbi sličice: William Gladstone Pogreška pri izradbi sličice: George Colley
Vojne snage
3,000 - 7,000 vojnika	1,500 vojnika
Posljedice
43 ubijenih vojnika 58 ranjena vojnika	409 ubijenih vojnika 359 ranjena vojnika

Prvi burski rat izbio je zbog protivljenja Bura britanskoj aneksiji Transvaala i njihovoj želji da obnove potpunu političku neovisnost. Sukob je eskalirao nakon niza napetosti oko uprave, poreza i britanske kontrole nad lokalnim institucijama, što je na kraju dovelo do oružane pobune. Rat je završio burskom pobjedom i ponovnim stjecanjem neovisnosti Transvaalske Republike.

Pozadina sukoba

Britanska ekspanzija u južnoj Africi u 19. stoljeću bila je potaknuta željom za kontrolom trgovačkih putova prema Indiji, otkrićem dijamanata u Kimberleyju 1867. te natjecanjem s drugim europskim silama u osvajanjima. Nakon ranijih osvajanja, poput aneksije Basutolanda 1868. i postupnog širenja preko Bechuanalanda 1885., Britanci su 1877. anektirali i financijski oslabljenu Transvaalsku Republiku, što je izazvalo duboko nezadovoljstvo među Burima. Istodobno su se nizovi sukoba i migracija, uključujući Veliki trek i osnivanje burskih republika, odvijali paralelno s britanskim širenjem i povremenim priznavanjem burske neovisnosti. Otkriće dijamanata dodatno je pojačalo britanski interes za unutrašnjost, što je dovelo do aneksije Griqualanda West. Pokušaj lorda Carnarvona da stvori federaciju britanskih i burskih teritorija propao je zbog otpora burskih vođa. Transvaal je uoči aneksije bio pogođen financijskim slomom i ratom protiv naroda Pedi, što je britanska administracija iskoristila za nametanje svoje vlasti. Unatoč diplomatskim pokušajima delegacije predvođene Paulom Krugerom, Britanija nije odustala od kontrole, a do 1880. u Transvaalu je prevladalo uvjerenje da je pasivan otpor postao besmislen.

Početak sukoba

Izbijanje rata

Nakon poraza Zulua i Pedija, među Burima je ojačalo nezadovoljstvo britanskom aneksijom Transvaala iz 1877., koju su smatrali kršenjem Sandriverške konvencije (1852.) i Bloemfonteinske konvencije (1854.). Novi guverner Sir George Pomeroy Colley oslanjao se na pogrešne procjene administracije Owena Lanyona, koja nije razumjela raspoloženje ni odlučnost Bura. Pobuna je izbila 16. prosinca 1880., a prvi oružani sukob dogodio se kod Bronkhorstspruita, gdje su Buri napali britansku kolonu 94. pješačke pukovnije na putu prema Pretoriji.

• Pogreška pri izradbi sličice:
  vojne postrojbe Britanskog Carstva 1881

Burski rat 1880 - 1881

Povod ratu nastao je kada je Piet Bezuidenhout odbio platiti nezakonito uvećan porez, nakon čega su britanski službenici pokušali zaplijeniti i prodati njegova kola, što je izazvalo oružani otpor okupljenih Bura. Nakon što je Transvaal proglasio neovisnost, 16. prosinca 1880. izbili su prvi sukobi kod Potchefstrooma, a ubrzo potom i zasjeda kod Bronkhorstspruita, gdje su Buri uništili britanski konvoj. Tijekom sljedećih tjedana britanske su se utvrde diljem Transvaala našle pod opsadom, dok su burski komandosi – sastavljeni od vještih konjanika i strijelaca naoružanih preciznim puškama – koristili pokretljivost i zaklon kako bi nadjačali britanske postrojbe u crvenim odorama, koje su se teško uklapale u afrički krajolik.

Bitke burskog rata

Bitka kod Laing’s Neka

Uoči bitke britanski zapovjednik Sir George Pomeroy Colley 23. siječnja 1881. poslao je poruku burskom komandantu Pietu Joubertu, pozivajući ga da raspusti svoje snage ili će se suočiti s punom moći Britanskog Imperija. U poruci je naveo da su mnogi od njegovih ljudi neuki i ne poznaju svijet izvan svoje zemlje, dok je Joubert, kao obrazovan i putovan čovjek, morao biti svjestan beznadnosti borbe koju je započeo. Bez čekanja odgovora, Colley je poveo svoju Natalsku poljsku vojsku od 1.400 ljudi, uključujući mornaričku brigadu, topništvo i Gatlingove mitraljeze, prema strateškom prijevoju Laing's Nek na granici Natala i Transvaala. U bitci kod Laing's Neka 28. siječnja 1881. Britanci su pokušali probiti burske položaje na planinskom lancu Drakensberg, ali su bili teško poraženi, pretrpjevši 150 gubitaka od ukupno 480 angažiranih vojnika, pri čemu su burski strijelci pogodili i više viših časnika.

Bitka kod Schuinshoogtea

U bitci kod Schuinshoogtea (poznatoj i kao Bitka za mrkve) 8. veljače 1881. još jedna britanska postrojba jedva je izbjegla uništenje. General Colley povukao se s Natalskom poljskom vojskom na položaj Mount Prospect, tri milje južno, kako bi čekao pojačanja, no ubrzo se ponovno našao u borbi. Nakon što su Buri 7. veljače napali poštansku pratnju i prisilili je na povratak, Colley je sljedećeg dana osobno poveo veći odred kako bi osigurao komunikacijsku liniju, ali je konvoj napadnut kod prijelaza preko rijeke Ingogo od strane oko 400 Burâ, čiji su strijelci dominirali bojištem sve do oluje koja je omogućila britansko povlačenje. U tom je sukobu Britanija izgubila 139 časnika i vojnika, polovicu snaga poslanih u pratnju pošte, a Colley je bio prisiljen ostaviti mnoge ranjenike da umru od izloženosti. U deset dana izgubio je četvrtinu svoje poljske vojske, a unatoč pristizanju pojačanja i privremenoj obustavi neprijateljstava zbog pregovora, Colley je odlučio ponovno napasti, što je dovelo do katastrofe na Majuba Hillu 27. veljače 1881., najvećeg britanskog poraza u ratu.

Bitka na brdu Majuba

Dana 26. veljače 1881. Colley je poveo noćni marš oko 400 ljudi iz 92. Highlandersa, 58. pješačke pukovnije i Natalske brigade te zauzeo vrh brda Majuba, koje je nadziralo glavni burski položaj, ali bez topništva. U zoru su britanski vojnici otkrili svoju prisutnost, nakon čega su Buri, koristeći zaklon i preciznu paljbu, krenuli u uspon i u više skupina jurišali na vrh, naposljetku protjeravši Britance i izazvavši paniku u njihovim redovima. Britanci su pretrpjeli teške gubitke – 92 poginula, 134 ranjena i 59 zarobljenih – a među mrtvima je bio i general Colley, dok su Buri imali samo šest ranjenih, od kojih jednog smrtno. Poraz na Majubi izazvao je dubok osjećaj sramote u Britaniji, jer su elitne postrojbe poput 92. Highlandersa pobjegle pred burskim neregularnim snagama, što je kasnije u Drugom burskom ratu dovelo do slogana „Remember Majuba”. Neprijateljstva su se nastavila do 6. ožujka 1881., kada je proglašeno primirje pod uvjetima koje je Colley ranije odbacivao, a opsade burskih utvrda završile su s malim gubicima, osim u Potchefstroomu i Pretoriji, gdje su povremeni britanski izlasci izazvali veći broj žrtava.

Posljedice i pomirje

Podrobniji članak o temi: Pretorijska konvencija

Britanski porazi u Prvom burskom ratu često se pripisuju slabom zapovijedanju, pogrešnim procjenama i lošoj obavještajnoj slici, unatoč tome što su britanske snage bile profesionalne i dobro opremljene. General Sir George Pomeroy Colley podcijenio je burske sposobnosti, donosio je riskantne odluke i pokazao nedosljedno zapovijedanje, osobito u bitkama kod Laing’s Neka, Ingogo Neka i Majuba Hilla. Tijekom sukoba britanske su postrojbe trpjele velike gubitke zbog loše komunikacije, krivih procjena i nedostatka jasne strategije. Prvi burski rat tako je postao prvi sukob nakon Američkog rata za neovisnost u kojem je Britanija bila prisiljena potpisati mirovni sporazum pod nepovoljnim uvjetima, a bitka kod Laing’s Neka posljednji je put da je britanski puk nosio svoje bojne zastave u bitku.

Britanska je vlada, svjesna da bi nastavak rata zahtijevao velika pojačanja i vodio dugotrajnom sukobu, odlučila sklopiti primirje te je 23. ožujka 1881. potpisan mirovni sporazum kojim je rat okončan. Pretorijska konvencija iz 1881., kasnije zamijenjena Londonskom konvencijom 1884., potvrdila je bursku samoupravu u Transvaalu pod britanskom suzerenošću, uz postupno širenje njihove stvarne neovisnosti.

Otkrivanje zlata na Witwatersrandu 1886. ponovno je potaknulo britanske imperijalne ambicije jer je Transvaal od siromašne republike postao potencijalna politička i ekonomska prijetnja britanskoj prevlasti u južnoj Africi, što je dodatno zaoštrilo odnose nakon neuspjelog Jamesonova pohoda 1896. i rastućih napetosti s vladom Paula Krugera. Do 1899. sukobi su kulminirali izbijanjem Drugog burskog rata, potaknutog odbijanjem burskog ultimatuma i britanskom željom da osigura kontrolu nad zlatnim poljima, pri čemu su Britanci u početku pretrpjeli teške gubitke jer su zaboravili lekcije iz Prvog burskog rata, iako su na kraju odnijeli pobjedu.