Prva javna nogometna utakmica u Zagrebu

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Prva javna utakmica u Zagrebu
Natjecanje prijateljska utakmica
Hinko Würth je obranio jedanaesterac. HAŠK je na poluvremenu vodio 1:0 pogotkom Vladimira Erbežnika
Datum 28. listopada 1906.
Stadion Zapadni perivoj, Zagreb
Sudac Polivka
Broj gledatelja 800
Vrijeme temperatura 8ºC, hladno, oblačno bez vjetra i padalina

Prva javna nogometna utakmica u Zagrebu odigrana je 28. listopada 1906. godine na Zapadnom perivoju, današnjem Marulićevom trgu na kojem je kasnije izgrađena Knjižnica. Utakmicu su odigrala dva zagrebačka nogometna kluba HAŠK i PNIŠK, a rezultat je bio neodlučen 1:1 (1:0). Utakmica je igrana po tada jedino važećim engleskim pravilima.


Sastavi momčadi

Cijena ulaznica

Loža: 2 krune, Stolica: krunu i pol, stajanje: 60 filira. Ukupna zarada sa utakmice bila je 22 krune. Mnogi gledatelji utakmicu su gledali izvan ograde igrališta ne plativši ulaznicu.

Zanimljivo

Gledatelji još nisu bili naviknuti na nogomet niti su poznavali pravila igre, te nisu mogli ocijeniti što je vrijedno u igri. Tako su pljeskom nagradili Kudernu kada je u jednom trenutku udario loptu visoko u zrak, a uopće nisu reagirali kada je Erbežnik postigao pogodak.

Prve utakmice

Iako je u Zagrebu postojalo više nogometnih momčadi, do njihovih međusobnih utakmica nije došlo sve do 1906. godine. PNIŠK je 1904. godine u Zagrebu organizirao utakmicu svojih dviju momčadi, a gledatelji su plaćali ulaznicu. Isti klub je već 23. listopada 1905. godine pozvao HAŠK da odigraju utakmicu, ali do susreta iz nepoznatih razloga nije došlo. Najviše volje za organiziranje nogometnih utakmica imao je PNIŠK, koji je suparnika prije našao u Mađarskoj (1905. godina, FTC i Kaposvári A.C.) nego u Zagrebu.

Izvori

  • Zvonimir Magdić, Legende zagrebačkog nogometa, Zagreb, 1996., str. 10 i 11
  • H.A.Š.K. 1903-1993 – HRVATSKI AKADEMSKI ŠPORTSKI KLUB, Zagreb, 1993., str. 43
  • Hrvatski nogometni savez 1912-1992 80. obljetnica, Zagreb 1992
  • Snješka Knežević, Lenuci i “Lenucijeva potkova“