Prosvjetiteljstvo je intelektualni pokret 17. i 18. stoljeća kojeg karakterizira vjera u ljudski razum.
Prosvjetiteljstvo u hrvatskoj književnosti
U XVIII. stoljeću koje se naziva i vijekom prosvijećenosti i racionalizma, nastaje u Hrvatskoj nov odnos prema književnosti, uzrokovan oslobođenjem većega dijela Dalmacije i Slavonije od turske vlasti, prodiranjem prosvjetiteljskih i racionalističkih ideja koje su strujale iz zapadne Europe, a i društvenim reformama Marije Terezije i Josipa II. u sjevernom dijelu Hrvatske.
Pluralizam stilova
- Odjeci barokne književnosti (Ignjat Đurđević, Antun Kanižlić)
- Utjecaj klasicizma (Matija Petar Katančić)
- Procvat književnosti na latinskom jeziku i intenzivna prevodilačka aktivnost (Rajmundo Kunić, Brno Zamanja, Đuro Hidžić i Đuro Frić)
- Prosvjetiteljska nastojanja (Andrija Kačić Miošić, Matija Antun Reljković, Tituš Brezovački)
Najznačajniji predstavnici
- Andrija Kačić Miošić (1674.-1760.) "Razgovor ugodni naroda slovinskog"
- Matija Antun Reljković (1732.-1798.) "Satir iliti divji čovik"
- Matija Petar Katančić (1750.-1825.) "Jesenji plodovi"
- Tituš Brezovački (1757.-1805.) "Matijaš grabancijaš dijak"
Nedovršeni članak Prosvjetiteljstvo u hrvatskoj književnosti koji govori o književnosti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.