Progress (letjelica)
| Letjelica Progress | |
|---|---|
 Teretna letjelica Progress | |
| Opis | |
| Uloga | Koristi se za opskrbu ISS-a, u prošlosti za opskrbu ruskih (sovjetskih) svemirskih stanica Mir i Saljut |
| Posada | bespilotna |
| Dimenzije | |
| Visina | 7.23 m |
| Promjer | 2.72 m |
| Volumen | 7.6 m3 |
| Performanse | |
| Autonomija | 6 mjeseci spojena sa svemirskom postajom |
Letjelica Progress bespilotna je verzija Sojuza. Osim dizajna, sa Sojuzom dijeli i pogonsko sredstvo, raketu Sojuz. Trenutno se Progress koristi za opskrbu Međunarodne svemirske postaje. U prošlosti se koristila za opskrbu Saljuta i Mir-a.
Progress može do svemirskih postaja prevesti gorivo, kisik, vodu, hranu, znanstvene eksperimente i odjeću. Nosivost letjelice je oko 2,500 kg.
Dizajn
Progress je istog oblika i veličine kao Sojuz. Letjelica se sastoji od tri modula:
- Prednji modul pod pritiskom. Ovaj modul služi za transport pakirane i svježe hrane, znanstvene opreme, odjeću i pisma od kuće. Dok za spajanje je sličan Sojuzu uz dodatak cijevi za pretakanje Hidrazina i N2O4.
- Modul za gorivo. Kapsula za povratak na Zemlju zamijenjena je odjeljkom za gorivo. Cijevi za gorivo nalaze se na vanjskoj oplati letjelice. Ovime je, u slučaju curenja goriva, izbjegnuto miješanje otrovnih para i atmosfere na svemirskoj postaji.
- Pogonski modul. Isti je kao i kod Sojuza. Sastoji se od potisnika za orijentaciju kojima je moguće ispraviti orbitu svemirske postaje nakon što se s njom spoji.
Verzije
Letjelica Progress doživljava manje modifikacije prilikom svakog leta ali sve važnije modifikacije uzrokovale su promjenu imena.
Progress
Prva generacija Progressa razvijena je sredinom 1970ih. Prvi let Progressa zbio se 20. siječnja 1978. godine. Prva verzija Progressa imala je masu od 7,020 kg i nosivost od 2,300 kg. Letjelica je u promjeru bila jednaka kao i Sojuz ali je bila malo duža. Vrijeme autonomije je iznosilo 3 dana i spojena s svemirskom postajom mogla je provesti mjesec dana u orbiti. Lansirane su ukupno 42 letjelice u ovoj verziji. Zadnji let dogodio se u svibnju 1990. godine.
Progress M
Progress M je prvi put lansiran prema svemirskoj postaji Mir 1989. godine. Ova verzija letjelice danas se koristi za opskrbu ISS-a. Progress M je zapravo istovjetan originalnom Progressu. Neke od modifikacija na njemu preuzete su s Sojuza T i TM. U orbiti je mogao provesti 30 dana i nositi 100 kg više tereta (ukupno 2,600 kg). Progress M mogao je i vratiti 150 kg tereta na Zemlju koristeći kapsulu Raduga. Kapsula je bila 1.5 m duga i 0.6 m u promjeru i težinu od 350 kg. Progress M se može spojiti na isti dok kao i Sojuz. Po prvi put na Progress su bile ugrađene solarne panele.
Progress M1
Progress M1 je verzija letjelice koja može nositi više goriva ali manje krutog tereta. Ukupno je 11 puta Progress letio u ovoj verziji.
Trenutni status
Zbog ograničene nosivosti, ESA i NASA planiraju nove letjelice za opskrbu ISS-a. ESA je dosad ostvarila najveći napredak i u siječnju 2008. planira lansirati letjelicu ATV koja će u orbitu moći prevesti 7.5 tona tereta. Za lansiranje ove letjelice koristiti će se snažna raketa Ariane 5. Očekuje se da će u orbitu ATV biti lansiran svakih 12 mjeseci.
NASA trenutno razvija letjelicu Orion koja će se zamijeniti današnje Space Shuttle-ove. Kao i Progress, i ova letjelica će imati svoju bespilotnu verziju za prijevoz tereta. Orion će moći podići ISS u višu orbitu (560 km i više) što će smanjiti otpor atmosfere i potrebu za korekcijama orbite.
RKK Energia predložila je novu letjelicu pod imenom Parom koja će moći nositi 15 tona tereta do ISS-a.