Privatni muzej

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Datoteka:Bailiffgate Museum (geograph 2988540).jpg
Privatni muzej Bailiffgate Museum u Alnwicku, Engleskoj
Datoteka:Beijing Vintage Car Museum (20221001141737).jpg
Privatni Muzej klasičnih automobila u Pekingu, Kini

Privatni muzej je vrsta muzeja koji je u vlasništvu nekog pojedinca ili privatne organizacije umjesto države. Privatni muzeji mogu biti profitni ili neprofitni.[1]

Mnogi, osobito manji privatni muzeji ne ispunjavaju zahtjeve Međunarodnog savjeta za muzeje (ICOM). Glavni je razlog za to nedostatak kvalificiranog osoblja ili poteškoća s financiranjem, što dovodi do znatnog ograničenja radnog vremena.[2]

Povijest

Prvi privatni muzeji bili su privatne zbirke bogatih pojedinaca, obitelji ili umjetničkih institucija koje su sadržavale rijetke ili neobične predmete i artefakte. Ti su se predmeti često izlagali u takozvanim sobama čuda ili kabinetima kurioziteta. Jedan od najstarijih poznatih privatnih muzeja je muzej Ennigaldi-Nanna, koji je izgradila princeza Ennigaldi u posljednjim godinama Novobabilonskog Carstva, oko 530. godine pr. Kr. Sadržavao je artefakte iz ranijih mezopotamskih civilizacija. Značajno je da je na mjestu pronađena glinena pločica napisana na tri jezika, koja navodi povijest i pronalazak jednog od izložaka.[3][4]

Pristup ovim muzejima često je bio moguć samo „uglednima”, posebno za privatne umjetničke zbirke, ali na diskreciju vlasnika i osoblja. Muškarci toga razdoblja mogli su steći viši društveni status među elitom tako što bi postali kolekcionarima rijetkih predmeta i izložili ih. Mnogi od predmeta u tim zbirkama bili su nova otkrića, a ti kolekcionari (ili prirodoslovci, budući da su mnogi od njih bili zainteresirani za prirodne znanosti) željeli su ih steći. Postavljanjem svojih zbirki u muzeje i izlaganjem oni ne samo da su prikazivali svoje pronalaske, već su muzej koristili i kao način za klasificiranje i „upravljanje empirijskim materijalom, širenje drevnih tekstova, poticanje putovanja i istraživačkih putovanja te stvaranje sustavnijih oblika komunikacije i razmjene”.[5]

Izvori

  1. • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  2. ICOM: The Conservator-Restorer: a Definition of the Profession. International Council of Museums 0.
  3. • Parametar last nije dopušten u klasi news
    • Parametar access-date nije dopušten u klasi news
    • Parametar author nije dopušten u klasi news
    • Parametar archive-date nije dopušten u klasi news
    • Parametar archive-url nije dopušten u klasi news
    • Parametar title nije dopušten u klasi news
    • Parametar first nije dopušten u klasi news
    • Parametar work nije dopušten u klasi news
    • Parametar url nije dopušten u klasi news
    • Parametar language nije dopušten u klasi news
    • Parametar type nije dopušten u klasi news
  4. • Parametar type nije dopušten u klasi journal
  5. Paula Findlen, Possessing Nature: Museums, Collecting, and Scientific Culture in Early Modern Italy (Berkeley, California: University of California Press, 1994),3.