Prispodoba o gorušičinom zrnu je jedna od kraćih Isusovih prispodoba, koja uspoređuje Kraljevstvo Božje sa zrnom gorušice.
Glasi ovako:
"Kraljevstvo je nebesko kad čovjek uze gorušično zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama."
Smatra se da je biljka na koju se odnosi priča crna slačica, velika jednogodišnja biljka visoka do tri metra[1], koja raste iz poslovično malog sjemena (čija neznatnost se koristi kao alegorija i na drugim mjestima kod Mateja 17,20 i Luke 17,6). Prema rabinskim izvorima, Židovi nisu uzgajali ovu biljku u vrtovima, što je dosljedno Matejevom opisu o rastu u polju. Luka, naprotiv, govori da gorušica raste u vrtu, što se objašnjava prilagođavanjem priče za slušatelje izvan Palestine.
U stvarnosti, biljka gorušice teško da može služiti kao gnijezdo pticama[2], pa se smatra da je Isus to namjerno prenaglasio u svojoj analogiji.[3]
Postoji i "subverzivan" element ove priče, koji se ogleda u brzom rastu biljke gorušice, što je čini "malignim korovom" sa "opasnim osobinama širenja".[4] Plinije Stariji u 1. stoljeću piše da je gorušica iznimno dobra za zdravlje te napominje: "Raste potpuno divlja, premda se poboljšava presađivanjem: ali s druge strane kada je jednom zasađena teško je moguće osloboditi je se, jer sjemenke kako padnu odmah klijaju.[5]"
Izvori
- ↑ I. Howard Marshall, The Gospel of Luke: A commentary on the Greek text, Eerdmans, 1978, ISBN 0-8028-3512-0, str. 561.
- ↑ John Nolland, The Gospel of Matthew: A commentary on the Greek text, Eerdmans, 2005, ISBN 0-8028-2389-0, str. 551.
- ↑ Joel B. Green, The Gospel of Luke, Eerdmans, 1997, ISBN 0-8028-2315-7, str. 526.
- ↑ Richard N. Longenecker, The Challenge of Jesus' Parables, Eerdmans, 2000, ISBN 0-8028-4638-6, str. 141.
- ↑ Michael F. Bird, Jesus and the Origins of the Gentile Mission, Continuum, 2006, ISBN 0-567-04473-4, str. 73–77.