Primarne publikacije

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži

Primarne publikacije su znanstvena i stručna djela i rezultati znanstvenih istraživanja, osim u slučaju komercijalno financiranih i eksploatabilnih istraživanja kao i onih koji bi se mogli smatrati važnim za nacionalnu sigurnost, redovito se objavljuju u znanstvenim i ostalim publikacijama. Za rad koji je usmjeren uvođenju u znanost i znanstveni rad od važnosti je da sadrži i kratku klasifikaciju znanstvenih i drugih publikacija kao mjesta izvora rezultata znanstvenih istraživanja mnogih znanstvenika. Za neka znanstvena područja i polja publikacije su možda i najvažniji izvor informacija koje su predmet obrade nekom od metoda znanstvenog istraživanja. Sukladno tom primarne publikacije,koje sadrže neposredne rezultate znanstvenoistraživačkog rada,tj. nova znanja ili nove interpretacije poznatih ideja i činjenica(to su periodične publikacije,knjige,izvještaji,disertacije i sl).


Što definiraju primarne publikacije?

Primarne publikacije definiraju sve relevantne pojmove o znanstvenim djelima (monografija, doktorska disertacija,diplomski znanstveni rad, znanstveni članak), znanstvenostručna djela(udžbenik, enciklopedija, leksikon, praktikum, rječnik, zbornik radova,bibliografija, priručnik, ljetopis, znanstveni časopis, stručni radovi (stručni članak, prikaz, elaborat, ekspertiza, recenzija, vodić, referentne publikacije, standardi, anotacija,apologija, diskusija, esej, interpretacija, kritika, polemika).

Prednosti primarnih publikacija za korisnike.

  1. Donose najažurnije informacije o datom predmetu (najmanja vremenska razlika između nastajanja informacija do dolaska do korisnika),
  2. Pružaju originalne, a ne interpretirane informacije (iznosi ih autor novih ideja, novih spoznaja, osobnih umjetničkih doživljaja, itd.),
  3. Ulaze najdublje u pojedinu usku problematiku obično prolaze recenzentski postupak, pa im je vjerodostojnost veća,
  4. Pružaju osnovu za prijenos novostvorenog znanja, ideja, umjetničkih doživljaja, novih događanja (vijesti) neposredno korisnicima,
  5. Ona su osnova za provjeru (relativne) točnosti spoznaja iznijetih u tercijarnim izvorima informacija.

Nedostaci primarnih publikaciju za korisnike

  1. Najčešće nisu praktični za izravno korištenje bez sekundarnih publikacija, jer ih je vrlo mnogo i vrlo su raštrkani u vrlo velikom broju dokumenata i publikacija, na različitim jezicima, na različitim lokacijama u različitim formama, na različitim medijima,
  2. Obrađuju vrlo uske teme, oštro fokusirani izvori,
  3. Koriste specifičnu terminologiju (stručni žargon),
  4. Mogu sadržavati netočne, krivo mjerene, krivo interpretirane rezultate i krive zaključke.

Izvori

  1. PREUSMJERI Predložak:Kategorizirati