Prava Crvena Hrvatska
| Prava Crvena Hrvatska | |
|---|---|
| Izdavač | Dubrovačka hrvatska tiskara |
| Glavni urednik | Ivo Birimiša |
| Utemeljen | ožujak 1905. |
| Političko usmjerenje | Čista stranka prava |
| Jezik | hrvatski |
| Prestao izlaziti | studenoga 1918. |
| Sjedište | Dubrovnik |
| ISSN | 1333-7424 |
Prava Crvena Hrvatska je bio tjednik iz Dubrovnika. Izlazio je izlazio od 19. ožujka 1905. do 9. studenoga 1918. godine. [1]:252.
Osnivanje list posljedica je neslaganja manje skupine dubrovačkih pravaša i svećenika na politiku dalmatinskih narodnjaka i pravaša, koji se nisu slagali s ujedinjenjem Narodne stranke i Stranke prava u novoosnovanu Hrvatsku stranku ni s politikom suradnje sa Srbima koja je zaživjela kao novi kurs.[1]:252. Uz pomoć kanonika Antuna Liepopilija i Joza Crnice nezadovoljni pravaši preuzeli su Dubrovačku hrvatsku tiskaru te pokrenuli Pravu Crvenu Hrvatsku.[1]:226.
S obzirom na vlasništvo tiskare, vlasništvo nad listom imali su kanonici Antuna Liepopili, Jozo Crnica te Salamon Mandolfo, Gjuro Kovačević i Đuro Rašica.[1]:252. Kao imućni pravaši, Liepopili, Crnica i Mandolfo pomagali su list dotacijama.[2] Mlađi brat Đura, Marko Rašica, za se je tvrdio da je bio urednikom lista, premda se u izvorima ne može naći potvrda za to.[1]:226.
Uređivali su ga Vlaho Kelez, Frano Schick i Ivo Birimiša. Tjednik je bio list Čiste stranke prava. Nerijetko su preko stranica lista polemizirali s pravaškim listom Crvenom Hrvatskom. Prava Crvena Hrvatska do zadnjeg dana zalagala se za jačanje hrvatskog pravaškog nacionalnog korpusa te ujedinjenje Hrvatske i Dalmacije pod krunom Habsburške Monarhije.[1]:252.
Izvori
- impresum
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Barbara Đurasović i Jadran Jeić: , Utjecaj lista 'Pravo' (1895-1896) na jačanje hrvatske nacionalne ideologije u Dubrovniku krajem 19. stoljeća Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 57 (2019). Pristupljeno 3. rujna 2020.
- ↑ Barbara Đurasović: Prava Crvena Hrvatska i čisti pravaši Dubrovnik, 2018. Repozitorij Veleučilišta u Bjelovaru. Pristupljeno 3. rujna 2020.