Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Prava Crkva Isusova

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Prava Crkva Isusova sastavljena je od sljedbenika protestanskog evangelističkog pokreta koji je nastao u 20. stoljeću pri Pentekostalnoj crkvi radi obnove kršćanskog života i vjere. Prava Crkva Isusova brojna je u Kini i Tajvanu. Danas ih u svijetu ima oko 1.5 milijuna.

Deset glavnih doktrina i verovanja

  1. Sakrament Sveti Duh: „Primanje Svetog duha, dokazano govorenjem jezika, potvrda je našeg baštinjenja Kraljevstva nebeskog.“
  2. Voda krštenja je sakrament opraštanja grijeha i obnove. Krštenje se obavlja u prirodnoj živoj vodi, poput rijeke, mora ili izvora. Onaj koji krsti, koji je već primio krštenje vodom i Duhom Svetim, vrši krštenje u ime Gospoda Isusa Krista. osoba koja se krsti treba biti potpuno uronjena u vodu pognute glave i licem prema dolje.“
  3. „Sakrament pranja nogu omogućava onome koji ga vrši da ima udijela s Gospodinom Isusom. On također služi za neprestano podsjećanje da je neophodno imati ljubav, svetost, smirenje, praštanje i služenje. Svakoj osobi koja primi krštenje vodom bivaju oprane noge u ime Isusa Krista. Uzajamno pranje nogu prakticira se kad god je to prikladno.“
  4. Sveta pričest je Sveto otajstvo koje simbolizira smrt Isusa Krista. Pomoću nje možemo okusiti tijelo i krv našeg Gospodina, te tako steknemo vječni život i uskrsnemo na Sudnji dan. Pričešćivati se treba što češće. Za ovaj obred koristi se beskvasni kruh i sok od grožđa.“
  5. Dan „šabat: „Šabat, sedmi dan tjedna, tj. subota, sveti je dan blagoslovljen i posvećen od Boga. Slavljen Božjom milošću kao sjećanje na Božje stvaranje svijeta i spasenje, s nadom u vječni mir u budućem životu.“
  6. Isus Krist: riječ koja je tijelom postala, umro je na križu za otkupljenje grešnika, uskrsnuo treći dan i uzašao na nebo. On je jedini spasitelj čovječanstva, stvoritelj neba i zemlje, i jedini pravi Bog.“
  7. Sveto pismo, koje čine Stari i Novi zavjet, inspirirano je Bogom, jedinom pisanom istinom, i standardom kršćanskog života.“
  8. Spasenje: je dano kao dar Boga za istinitu vjeru. Vjernici se moraju obratiti Duhu Svetom na putu svetosti, štovanja Boga, i ljubavi prema čovjeku.“
  9. Crkva: "Istinita crkva Isusa, osnovana od strane našega gospodina Isusa Krista, preko Duha Svetoga tijekom vremena 'latter rain', je ponovno uspostavljena prava crkva Apostolskog vremena.“
  10. Drugi dolazak: Gospodinov drugi dolazak dogodit će se u posljednje dane kad siđe s nebesa suditi svijetu: pravednici će baštiniti vječni život, dok će grješnici biti vječno osuđeni.“

Povijesna pozadina i porijeklo

Uspješni pokušaji evangelizacije Kine od strane nestorijanskih kršćana iz Perzije (635.-845.), rimokatolika (kasnije osobito isusovci) (1265., 1601.-1724.) bili su kratkotrajni - izgubili su naklonost kineskog cara i uspjeli su samo kao raštrkani napori podzemlja.

Prvi protestantski misionari koji su radili na kineskom tlu započeli su sa svojim djelovanjem 1807. dolaskom Škota Roberta Morrisona. Nakon opijumskog rata 1840-ih, misionari iz cijelog svijeta počeli su stizati u Kinu. Hudson Taylor osnovao je Misiju u kineskoj unutrašnjosti 1865.

19. stoljeće posvjedočilo je velik porast u broju kršćana. 1900. Bilo je skoro 111.000 protestantskih kršćana s 1.600 kineskih kršćanskih djelatnika i preko 2.000 misionara.

Nakon pokreta Pentecostal u Sjedinjenim Državama 1900-tima, jedna Crkva Misije Apostolske Vjere je osnovana u Šangaju i mnogi kineski kršćani su se zatim pridružili.

Nedugo nakon Boxer ustanka, napadi i progonstva u 1900., mnogi kineski kršćani zagovarali su "Pokret triju samo", koji je promovirao strategiju 'samoupravljanja, nezavisnosti i samopropagiranja' da bi se smanjili strani utjecaji i upletanje kineskih crkvi. Više crkava su bili autohtoni.

Tri rana osnivača Prave Isusove crkve jednako tako su podržali ovu ideju i odlučili su se otrgnuti od glavne struje pentekostalnih crkvi. Tu su bili Paul Wei, Ling-Sheng Zhang i kasnije Barnabas Zhang.

Iako se većina članova nalazila u Kini, doticaj s kopnom izgubljen je kratko nakon komunističkog preuzimanja 1949. i kasnijeg progona kršćana diljem Kine.