Povijest Tajlanda

Datoteka:Bird's Eye View of Iudiad City (Ayutthaya) c1665.jpg

Ayutthaya, prijestolnica Sijama, na prikazu Johannesa Vingboonsa iz oko 1665. godine.

Povijest Tajlanda obuhvaća razvoj od prapovijesnih naselja na području današnjega Tajlanda do nastanka suvremene države. Među najvažnijim prapovijesnim nalazištima je Ban Chiang, gdje su pronađeni tragovi ranoga poljodjelstva, proizvodnje i uporabe metala.

U prvom tisućljeću na području današnjega Tajlanda živjeli su, među ostalima, Moni, Kmeri i Malajci. Skupine naroda Tai postupno su se doseljavale s juga današnje Kine i dolazile u dodir s monskom kulturom. U 13. stoljeću razvila su se kraljevstva Sukhothai i Lan Na, a sredinom 14. stoljeća nastalo je Kraljevstvo Ayutthaya, koje je poslije pripojilo Sukhothai. Nakon što je burmanska vojska 1767. razorila Ayutthayu, vojskovođa Taksin ponovno je ujedinio zemlju i uspostavio prijestolnicu u Thonburiju. Njegov nasljednik Rama I. osnovao je 1782. dinastiju Chakri i premjestio prijestolnicu u Bangkok.

Sijam je u 19. i početkom 20. stoljeća sačuvao neovisnost između britanskih i francuskih kolonijalnih posjeda, premda je objema silama ustupio dijelove teritorija. U tom su razdoblju provedene reforme uprave, zakonodavstva i gospodarstva. Sijam je 1917. ušao u Prvi svjetski rat na strani Antante. Revolucijom 1932. ukinuta je apsolutna monarhija i uvedena ustavna monarhija. Zemlja je 1939. prvi put službeno preimenovana u Tajland.

Nakon ulaska japanskih snaga u zemlju u prosincu 1941., Tajland je sklopio savez s Japanom. Poslije Drugoga svjetskog rata vratio je teritorije stečene tijekom rata. Za vladavine kralja Bhumibola Adulyadeja razdoblja civilne vlasti smjenjivala su se s vojnom vlašću, a tijekom Vijetnamskog rata Tajland je surađivao sa Sjedinjenim Američkim Državama. Godine 1967. bio je među osnivačima ASEAN-a. Nakon razdoblja brzoga gospodarskog rasta zemlju je 1997. pogodila azijska financijska kriza.