Boeing B-52 Stratofortress je strateški bombarder velikog dometa koji leti za Američke zračne snage od 1954. godine. Avion pokreće osam Pratt & Whitney turbofen motora od 76 kN svaki. U usporedbi s ostalim bombarderima, B-52 ima veći domet i može ponijeti najveći teret.
I prije kraja Drugog svjetskog rata, Zračne snage američke vojske su tražile strateški bombarder nove generacije koji bi pratio Convair B-36 koji se tada razvijao. 1945. započeta je procijena zahtjeva za takav zrakoplov i 13. veljače 1946. izdan je službeni zahtjev koji je između ostalog tražio brzinu veću nego onu kod B-36 i radijus djelovanja od 8.050 kilometara. Boeing je izašao u susret projektu s svojim dizajnom koji je nosio tvorničku oznaku Model 462, a u principu se radilo o uvećanom B-29 Superfortressu s šest Wright XT35 Typhoon turbo-prop motora. 5. lipnja 1946. Boeingu je rečeno da je dobio ugovor za zrakoplov kojemu je kasnije dodijeljenja vojna oznaka XB-52. 28. lipnja je dogovorena i izrada makete u prirodnoj veličini, no ne i letno sposobni prototip. Prvi prototip XT35 motora je ugrađen u B-17 bombarder koji je s testiranjima započeo tek u rujnu 1947., no što se tiče Modela 462 to i nije bilo važno budući da je USAF zaključio da taj dizajn ne zadovoljava uvjete oko radijusa djelovanja stoga je već u listopadu 1946. raskinut ugovor. Prekidom razvoja Modela 462, dizajnerska ekipa predvođena Boeingovim glavnim inženjerom Edom Wellsom se usredotočila na izradi koncepcije tkz. Modela 464 koji je u osnovi bio Model 462 ali s četiri turboprop motora umjesto sa šest.