Douglas SBD Dauntless' je bio mornarički obrušavajući bombarder tijekom Drugog svjetskog rata. SBD je bio glavni mornarički obrušavajući bombarder u razdoblju od sredine 1940. do kraja 1943. godine, kada je zamjenjen modernijim SB2C Helldiver, iako ne u potpunosti.
SBD je razvijen na osnovu zrakoplova Northrop BT-1. U proizvodnju je ušao 1940. godine Ed Heinemann je vodio tim dizajnera koji je radio na razvoju novog zrakoplova temeljenog na motoru Wright Cyclone od 1000 KS (746 kW). Godinu dana ranije, i američka ratna mornarica i marinci su izdali nalog za razvojem novog obrušavajućeg bombardera koji je označen kao SBD-1 i SBD-2 (potonji s većim kapacitetom goriva i različitim naoružanjem). SBD-1 je dostavljen marincima krajem 1940. godine, a SBD-2 mornarici početkom 1941. godine.
Sljedeća verzija, pod oznakom SBD-3, počela se proizvoditi početkom 1941. godine. Ista je uključivala povećanu zaštitu, samo-brtvljenje spremnika goriva u slučaju oštećenja istog, te četiri strojnice. Iduća verzija SBD-4 je imala 12 voltni električni sustav (ranije verzije imale 6-voltni), a nekoliko ih je pretvorenu u SBD-4P izvidničke platforme. Iduća (i najmasovnija) varijanta, SBD-5, je prvenstveno proizvođena u Douglasovim postrojenjima u gradu Tulsi, Oklahoma. Bio je opremljen s motorom od 1.200 KS (895 kW) i većim kapacitetom streljiva. Više od 2.400 komada je proizvedeno i nekoliko ih je bilo poslano britanskoj Kraljevskoj mornarici na procjenu i testiranja. Osim onih u američkoj službi, određeni dio Dauntlessa koji su se nalazili u službi Novozelandskog zrakoplovstva je vodio borbu protiv japanaca, dok su oni ratnog zrakoplovstva "Slobodne Francuske" sudjelovali u borbama protiv nijemaca. Nekoliko ih je isporučeno i Meksiku. Konačna verzija, SBD-6, je uključivala još dodatnih poboljšanja, ali je proizvodnja završena u ljeto 1944. godine.