Portal:Hrvatska/Osnovna tablica/Izabrani članak/02 2016
Jozo Kljaković (Solin, 10. ožujka 1889. - Zagreb, 1. listopada 1969.), bio je hrvatski slikar, pisac, ilustrator i karikaturist. Jedno od najvećih imena hrvatskoga slikarstva 20. stoljeća.
Jozo Kljaković je rodio se u Solinu 1889. godine kao najstarije od devetero djece u obitelji Nikole Kljakovića Šantića i Pavice Kljaković (rođ. Gašpić). U Splitu je pohađao Kraljevsku veliku realku gdje je i maturirao 1908. godine. Studirao je matematiku i fiziku na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu te arhitekturu na visokim tehničkim školama u Pragu (gdje paralelno uči slikarstvo kod Vlaha Bukovca, 1908.) i Beču. U Zagreb dolazi nakon Beča i učiti slikati u atelijeru Franje Pavačića, profesora na Obrtnoj školi u Zagrebu. Zatim je na Instituto delle belle arti u Rimu, te kod Ferdinanda Hodlera u Ženevi (1917.), a u Parizu studira na Académie Ranson, kod Mauricea Denisa i Marcel-Lenoira (uči fresko slikarstvo), 1920. godine.
Od 1912. do 1915. godine živi u Srbiji. Izbjegavajući vojnu obvezu u Austrougarskoj monarhiji, bježi u Srbiju gdje se zapošljava kao nastavnik crtanja te u tom svojstvu radi u Zaječaru i Negotinu. Prvi svjetski rat zatječe ga u Srbiji i budući se nije mogao vratiti u Hrvatsku zbog kazne koja bi ga sustigla za izbjegavanje vojne obveze Kljaković preko Soluna bježi u Marseille te kasnije odlazi u Pariz a potom u Ženevu, gdje živi od 1916. do 1918. godine i gdje dočekuje kraj rata.
Nakon Prvoga svjetskog rata doselio se u Zagreb. Bio je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (ALU) u razdoblju od 1921. do 1943. godine, gdje je predavao zidno i dekorativno slikarstvo. Za zagrebačku Gradsku vijećnicu naslikao je sliku Sukob Kaptola i Gradeca na Krvavom mostu i umjesto honorara dobio je zemljište na Rokovu perivoju, gdje je sagradio obiteljsku kuću u koju će se 1929. godine useliti zajedno sa suprugom Antonijom Kablar i sinom Krunoslavom.