Portal:Hrvatska/Osnovna tablica/Izabrani članak/05 2017
Hrvatski ovčar je hrvatska autohtona pasmina i potječe od pasa koje su Hrvati doveli sa sobom migrirajući u ove krajeve. Danas se najviše uzgajaju u Slavoniji. Hrvatski ovčar je vrlo inteligentna životinja sa snažnom potrebom za ljudskim društvom. Posjeduje dobro razvijen ovčarski nagon te je izvrstan pas čuvar. U FCI je priznat pod rednim brojem #277.
Hrvatski ovčar je na granici srednje visine (visina u grebenu u oba spola je između 40 i 50 cm) , crne je boje sa kratkom dlakom na glavi i nogama, na ostatku tijela dlaka je duža, gusta, valovita do kovrđasta. Pas je izduženog formata (10 % je duži od visine). Glava mu je relativno laka s ukupnom dužinom glave od 20 cm. Usmjereno je dug, srednje snažan, dubok, dobro zaobljen i mišićav, a rep mu je zavinut na leđa.
Sudeći prema pisanim dokumentima, izgled ovog psa nije se bitno promijenio od 14. stoljeća do danas. Vjerojatno zato što posjeduje odličan nasljedni instinkt za rad s ovcama i govedima, selekcija na račun upotrebljivosti (radnih sposobnosti) spontano se provodila, što je dodatno rezultiralo i s njegovim skladnim izgledom. Najstariji zapis o hrvatskom ovčaru - “Canis pastoralis croaticus" iz 1374. godine - pronašao je, u arhivama đakovačke biskupije "otac pasmine" - veterinar prof dr Stjepan Romić. U tom dokumentu đakovački biskup Petar navodi da je pas visok oko 3 pedlja (oko 45 cm), da je obrastao srednje dugom kovrčavom dlakom crne boje, da mu je glava obrasla kratkom dlakom, da je polustršećih i stršećih ušiju te da je vrlo dobar za čuvanje stada svih domaćih životinja. Također navodi da su ga Hrvati doveli sa sobom u 7. stoljeću prilikom seobe u Hrvatsku iz prvobitne domovine.
Sa sustavnim uzgojnim programom već spomenuti prof. Romić započeo je 1935. godine s psima s đakovačkog područja. Poslije 34 godine rada, pasmina je FCI napokon priznao 1969. godine.