Portal:Hrvatska/Osnovna tablica/Izabrani članak/05 2013
Marija Petković (Blato, Korčula, 10. prosinca 1892. - Rim, 9. srpnja 1966.), časna sestra proglašena blaženom, utemeljiteljica redovničke zajednice Kćeri Milosrđa sv. Franje, jedine redovničke zajednice osnovane u Hrvatskoj.
Blažena Marija Petković, rodila se u župi Svih Svetih u Blatu, na otoku Korčuli. Poznata je i pod redovničkim imenom, sestra Marija od Propetog Isusa. Bila je šesto od osmero djece u obitelji Antuna Petković-Kovača i Marije Petković (djevojački Marinović). Uzorni roditelji, djecu su kršćanski odgajali i poučavali ih u vjeri. Njihova kći Marija pokazivala je sklonost pobožnosti i milosrđu. Uočavala je patnje ljudi, glad i neimaštinu, pa je već u djetinjstvu odlučila štititi siromahe, tu »probranu i ljubljenu braću raspetoga Gospodina«, kako ih je znala oslovljavati. Obitelj je bila bogata (imali su oko 750 radnika najamnika u maslinicima i vinogradima, ali nju zemaljska dobra nisu zanimala.
Bila je napredna i već je s pet godina pošla u osnovnu školu, a završila je s 11 godina. S 14 godina obećala se Isusu i s Njim se «vjerila», kako to ona kaže. Kada je imala 19 godina umro joj je otac i tada se brinula o mlađim sestrama blizankama. Uz to je godinama, samoinicijativno okupljala djecu siromašnih obitelji, poučavala ih je vjeronauku i glavnim predmetima pučke škole. Bila je poprilično krhka i često je obolijevala.
Nošena čežnjom pomagati siromasima i potrebnima, na poticaj je dubrovačkoga biskupa Josipa Marčelića 1919. postavila temelje svoje buduće redovničke zajednice, Kćeri Milosrđa sv. Franje, zamišljene »za odgoj i izobrazbu domaće ženske mladeži«. To je bilo kad su Službenice Milosrđa napustile kuću u Blatu, pa je Marijin duhovni voditelj, biskup Marčelić, pozvao ju te je ona preuzela skrb za tu kuću. Ondje se skupa s nekolicinom svojih kolegica, pobrinula i za ustanove njoj pripojene. 4. listopada 1920., na blagdan sv. Franje, a na poticaj biskupa Marčelića, utemeljila je družbu Kćeri Milosrđa. 1923. je dovela svoje sestre u Suboticu da bi pomagale u sirotištu "Kolijevka", a u isto vrijeme je skupljala pomoć po salašima za ljude iz njenog kraja kojima je trebala pomoć<. U prosincu 1956., zajednica je dobila papinsko priznanje i odobrenje konstitucija. Prvi samostan osnovan je u Blatu na Korčuli, a drugi u Subotici. Godine 1936. prva grupa sestara uputila se u Južnu Ameriku, a 1940. s drugom grupom pošla je i Marija i započela svoj rad u Argentini. Zbog rata u Europi provela je u Južnoj Americi dvanaest godina te ondje osnovala brojne redovničke zajednice i samostane.