Portal:Biologija/Članak/Arhiv/2006-2007

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

1. prosinca 2005. - 3. siječnja 2006.

Kornjače (Testudinata,Testudines, ranije i Chelunia) postoje već duže od 250 milijuna godina. Na Zemlji postoji više od 250 različitih vrsta, od toga je sedam morskih, 180 vrsta živi u slatkoj vodi, a ostatak živi na kopnu. Kornjače se ubrajaju u reptile i bile su na Zemlji još prije nego što su se razvili veliki dinosauri. Sposobnost prilagođavanja kornjača, čiji su najbliži srodnici krokodili i ptice, osigurala im je postojanje do današnjih dana. Pročitaj cijeli članak




13. siječnja 2006. - 28. veljače 2006.

Bakterije su najbrojnija skupina organizama. Većina je ovih jednostaničara nužna za održavanje života ostalih makroorganizama na Zemlji. Te su bakterije bile bitne u biološkoj evoluciji, a i danas su osnova svakog hranidbenog lanca u prirodi. Prisutni su u tlu i vodi. Ostale su bakterije pripadnici fiziološke flore ljudi i životinja, obavljaju poželjne kemijske procese te se primjenuju u raznim gospodarskim djelatnostima. Od 1500 opisanih vrsta bakterija, samo su stotinjak vrsta ljudski patogeni... Pročitaj cijeli članak




28. veljače 2006. - 3. veljače 2007.

Virusi su metabolički neaktivne i zarazne čestice na granici nežive prirode i živog svijeta. Nemaju stanične dijelove već potpuno ovise o mehanizmu stvaranja energije i bjelančevina stanica domaćina. Na postojanje virusa je prvi upozorio ruski biolog Dmitrij Josifovič Ivanovski koji je tijekom istraživanja mozaične bolesti duhana, filtratom soka bolesne biljke oslobođenim od bakterija, uspio zaraziti zdravu biljku. Smatrao je da se radi o bakterijskom otrovu, za koji se upotrebljavao latinski naziv virus. Istraživanja virusne morfologije, njihova kemijskog sastava i umnožavanja su uznapredovala otkrićem elektronskog mikroskopa (veličina virusa se kreće između 20 i 300 nm) i uvođenjem novih metoda... Pročitaj cijeli članak




3. veljače 2007. - 27. veljače 2007.

Enzim je biološki katalizator, tj. može utjecati na brzinu kemijske reakcije. Enzimi su neophodni za život kakav poznajemo, jer su mnoge reakcije koje se odvijaju u stanicama organizma prespore te bi vodile do bitno drugačijih produkata koje organizmu ili ne trebaju, ili bi štetili. Pogreška (genetske mutacije, nedovoljna proizvodnja, ili hiperprodukcija enzima) jednog jedinog enzima može biti glavni uzrok teških genetskih poremećaja. Tako je, primjerice, poremećaj fenilketonurija rezultat pogreške enzima fenilalanin hidroksilaza, koji katalizira prvi korak u degradaciji aminokiseline fenilalanina. Ako ovaj enzim ne radi kako treba, i ne degradira aminokiselinu na predviđeni način, neograničena proizvodnja fenilalanina će dovesti do mentalne retardacije. Postoji i još čitav niz oboljenja, pod zajedničkim nazivom enzimopatije, čiji je uzrok mutacija gena, a posljedica nedostatak nekog enzima... Pročitaj cijeli članak




27. veljače 2007. - 16. travnja 2007.

Osnovna građa dijela (vjerojatno gena) jedne Deoksiribonukleinske kiseline
Osnovna građa dijela (vjerojatno gena) jedne Deoksiribonukleinske kiseline

Deoksiribonikleinska kiselina (eng. DNA) je nukleinska kiselina u obliku dvostruke, spirano zavijene zavojnice koja sadrži genetičke odrednice za specifični biološki razvoj staničnih oblika života i većine virusa. DNA je dugački polimer nukleotida i kodira redoslijed aminokiselina u proteinima koristeći genetički kod tj. trostruki kod nukleotida.

U eukariotskim stanicama kao što su biljke, životinje, gljive i protisti, većina DNA je smještena u staničnoj jezgri. Nasuprot tome, u jednostavnijih stanica zvane prokarioti (bakterije), DNA nije odvojena od citoplazme jezgrinom ovojnicom (jezgra u tih stanica kao takva ne postoji). Stanične organele kao što su mitohondriji i kroroplasti također sadrže DNA.

DNA je osnovna molekula na kojoj se temelji nasljeđivanje i odgovorna je za prenošenje nasljednog materijala i osobina. U ljudi, te osobine mogu ići od boje kose do sklonosti prema nekim bolestima. Za vrijeme diobe stanice, DNA se replicira i prenosi se potomcima putem reprodukcije. Istraživanja porijekla mogu se bazirati i na mitohondrijskoj DNA koju dobivamo samo od majke i muškom Y kromosomu kojeg dobivamo samo od oca. DNA svake osobe, njihov genom, nasljeđen je od oba roditelja. Majčina mitohondrijska DNA zajedno sa 23 kromosoma od svakog roditelja kombinira se u tvorbi genoma zigote tj. oplođene jajne stanice. Kao rezultat, uz pojedine iznimke npr. crvene krvne stanice, većina ljudskih stanica sadrži 23 para kromosoma, zajedno sa mitohondrijskom DNA nasljeđene od majke.... Pročitaj cijeli članak




Mjesec 4

Predložak:Portal:Biologija/Izdvojeni/04, 2007.




Mjesec 5

Predložak:Portal:Biologija/Izdvojeni/05, 2007.




Mjesec 6

Predložak:Portal:Biologija/Izdvojeni/06, 2007.




Mjesec 7

Predložak:Portal:Biologija/Izdvojeni/07, 2007.




Mjesec 8

Predložak:Portal:Biologija/Izdvojeni/08, 2007.




Mjesec 9

Predložak:Portal:Biologija/Izdvojeni/09, 2007.




Mjesec 10

Predložak:Portal:Biologija/Izdvojeni/10, 2007.




Mjesec 11

Predložak:Portal:Biologija/Izdvojeni/11, 2007.




Mjesec 12

Predložak:Portal:Biologija/Izdvojeni/12, 2007.