Albert Szent-Györgyi de Nagyrápolt (Budimpešta, Austro-Ugarska 16. rujna, 1893. – 22. listopada, 1986. Woods Hole, Massachusetts SAD) bio je mađarski fiziolog koji je 1937.g. dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu. Također je bio aktivan u mađarskom otporu za vrijeme drugog svjetskog rata i sudjelovao je u mađarskoj politici nakon rata.
Počeo je studirati medicinu na Sveučilištu u Budimpešti. Studij je prekinuo 1914.g., (prvi svjetski rat) kako bi služio u vojsci kao bolničar. 1916.g. je pušten iz vojske nakon što se ranio u ruku. Diplomirao je medicinu 1917.g. Poslije rata počeo je svoju istraživačku karijeru u Pressburgu (mađarski: Pozsony, današnja Bratislava). Kada je grad u siječnju 1919.g. posta dio Čehoslovačke napustio je grad zajedno s i dijelom mađarske populacije. Nekoliko puta je mijenjao sveučilišta sljedećih nekoliko godina, da bi se krasio na Sveučilištu u Groningenu gdje je svoj rad usmjerio na kemiju staničnog disanja. Zbog svog rada na izoliranju onoga što se tada zvalo "heksuronska kiselina" iz tkiva nadbubrežne žlijezde dobio je doktorat na Sveučilištu Cambridge 1927.g.