Dmitrij Dmitrijevič Šostakovič (ru. Дми́трий Дми́триевич Шостако́вич, Petrograd 12./25. rujna 1906. – Moskva, 9. kolovoza 1975.), je bio ruski skladatelj koji je stvarao za vrijeme Sovjetskog Saveza. Imao je kompleksan odnos sa sovjetskom vladom, pretrpjevši 2 javne osude njegove glazbe, 1936. i 1948., te zabranu izvođenja njegove glazbe na određen period. Unatoč svemu ovome, Šostakovič je i dalje bio najpopularniji i najbolji sovjetski skladatelj njegove generacije i primio je mnoge nagrade, a služio je i u Vrhovnom Sovjetu.
Nakon perioda pod utjecajem Prokofjeva i Stravinskog (1. simfonija), Šostakovič se prebacuje na modernizam (2. simfonija i Nos) prije nego što razvije hibridni stil u Lady Makbet Mcenskog okruga i u kobnoj 4. simfoniji. Hibridni stil je obuhvaćao periode od neoklasicizma (sa Stravinskijanskom utjecajem) pa do postromantizma (sa Mahlerijanskim utjecajem). Njegov tonalitet je uključivao često korištenje modaliteta i nekih neoklasicističkih harmonija à la Hindemith i Prokofjev. Njegova glazba redovito koristi snažne kontraste i elemente groteske. Šostakovič se ponosio svojom orkestracijom koja je čista i dobro projektirana. Dio Šostakovičeve glazbe duguje više Mahleru i Rimski-Korsakovu. Njegovim najvećim djelima generalno se smatraju njegove simfonije i gudački kvarteti, svakih ima po 15. Ostala djela uključuju opere, 6 koncerata i veliki broj filmskih skladbi...