Polylepis

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Polylepis
Polylepis sericea
Polylepis sericea
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Tracheophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Rosales
Porodica: Rosaceae
Potporodica: Rosoideae
Tribus: Agrimonieae
Podtribus: Sanguisorbinae
Rod: Polylepis
Ruiz & Pav.

Polylepis, biljni rod u porodici Rosaceae, [1], treći je po broju vrsta u subtribusu Sanguisorbinae.

Ime

Ime roda dolazi od njihove nevjerojatne kore, crvenkastosmeđe, vrlo tanke, ljušti se u mnoštvu papirastih slojeva, poput stare pergamente ili papira. I samo ime roda znači: poly = mnogo i lepis = ljuska, sloj, dakle: “mnogo-slojna kora”. Zbog ovoga u engleskom jeziku je poznato kao “paper trees”. Ova vrsta kore je uobičajena u svim vrstama roda. Kora je debela i gusto pokriva deblo, što štiti deblo od niskih temperatura i požara.[2]

Opis

To je drveće visokih Anda koje raste gotovo “na krovu svijeta”. Zimzelena ili poluzimzelena stabla i grmovi, s iskrivljenim granama, sitnim perastim listovima i vrlo neupadljivim cvjetovima bez latica. Nevjerojatno je da neke vrste rastu iznad 5000 m nadmorske visine, što ih čini među najviše rastućim prirodnim stablima na Zemlji.[2]

Šume Polylepisa djeluju gotovo mitski, pune su kvrgavih debala, mahovina, i uvijenih stabala koje oblikuju hladnoća, vjetar, UV zračenje i ekstremna suša. Vrlo su važne za andsku faunu: mnoge ptice i sisavci žive gotovo isključivo u tim šumama. Botanički je rod fascinantan jer pripada tribusu Sanguisorbeae, dakle bliži je krvarama i Acaena nego ružama ili jabukama. Molekularne studije sugeriraju složenu evoluciju, čestu hibridizaciju, i brzu specijaciju povezanu s pleistocenskim klimatskim promjenama Anda.[2]

Nažalost, danas su Polylepis šume među najugroženijim planinskim ekosustavima Južne Amerike zbog sječe, požara, ispaše, i fragmentacije staništa.[2]

Galerija

Vrste

  1. Polylepis acomayensis T.Boza & M.Kessler
  2. Polylepis albicans Pilg.
  3. Polylepis argentea T.Boza & H.R.Quispe
  4. Polylepis australis Bitter
  5. Polylepis besseri Hieron.
  6. Polylepis canoi W.Mend.
  7. Polylepis crista-galli Bitter
  8. Polylepis fjeldsaoi T.Boza & M.Kessler
  9. Polylepis flavipila (Bitter) M.Kessler & Schmidt-Leb.
  10. Polylepis frontinensis T.Boza & M.Kessler
  11. Polylepis hieronymi Pilg.
  12. Polylepis humboldtii T.Boza, Romol. & M.Kessler
  13. Polylepis incana Kunth
  14. Polylepis incanoides (M.Kessler) T.Boza & M.Kessler
  15. Polylepis incarum (Bitter) M.Kessler & Schmidt-Leb.
  16. Polylepis lanata (Kuntze) M.Kessler & Schmidt-Leb.
  17. Polylepis lanuginosa Kunth
  18. Polylepis longipilosa T.Boza, Romol. & M.Kessler
  19. Polylepis loxensis T.Boza, Romol. & M.Kessler
  20. Polylepis microphylla (Wedd.) Bitter
  21. Polylepis multijuga Pilg.
  22. Polylepis nana (M.Kessler) T.Boza & M.Kessler
  23. Polylepis neglecta M.Kessler
  24. Polylepis occidentalis T.Boza & M.Kessler
  25. Polylepis ochreata (Wedd.) Bitter
  26. Polylepis pacensis M.Kessler & Schmidt-Leb.
  27. Polylepis pallidistigma Bitter
  28. Polylepis pampabella H.R.Quispe, Llacua & M.Kessler
  29. Polylepis pauta Hieron.
  30. Polylepis pepei B.B.Simpson
  31. Polylepis pilosissima T.Boza & M.Kessler
  32. Polylepis quadrijuga Bitter
  33. Polylepis racemosa Ruiz & Pav.
  34. Polylepis reticulata Hieron.
  35. Polylepis rocio-rojasiae L.Valenz. & Villalba
  36. Polylepis rodolfovasquezii L.Valenz. & Villalba
  37. Polylepis rugulosa Bitter
  38. Polylepis sacra T.Boza & M.Kessler
  39. Polylepis sericea Wedd.
  40. Polylepis serrata Pilg.
  41. Polylepis simpsoniae T.Boza & M.Kessler
  42. Polylepis subsericans J.F.Macbr.
  43. Polylepis subtusalbida (Bitter) M.Kessler & Schmidt-Leb.
  44. Polylepis tarapacana Phil.
  45. Polylepis tomentella Wedd.
  46. Polylepis triacontandra Bitter
  47. Polylepis weberbaueri Pilg.
  48. Polylepis yanesha L.Valenz. & T.Boza

Sinonimi

Heterotipski:

  • Quinasis Raf. in Sylva Tellur.: 150 (1838)

Izvori

  1. Kew, pristupljeno 11. svibnja 2026.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Trees and Shrubs Online, pristupljeno 11. svibnja 2026.